struka(e):

Čudomirići, hrvatsko pleme, jedno od dvanaest hrvatskih plemena. U XII. st. spominje se kao župan Pribislav, a 1207. kao svjedok Uste. Milote se spominje 1232. u vezi s nekim zemljama zadarskoga samostana sv. Krševana. Dobroje, sin Vukoja Čudomirića, bio je 1278. posjednik u Čudomiršćini kraj Zadra, gdje se do početka XVI. st. predstavnici Čudomirića najčešće spominju. Radoslav se spominje 1348. kao svjedok u jednom bribirskom dokumentu, a Radić, sin Obradov, 1361. u Kokičanima. Kao posjednik u Kačinoj Gorici i Čudomirščini spominje se 1365. Gruban, sin pokojnoga »Scenichi«. Posljednji je spomen Čudomirića u zadarskim dokumentima iz 1509. U XV. st. predstavnici plemena živjeli su u Trogiru i Sukošanu. God. 1494. franjevac konventualac Matija bio je prokurator samostana sv. Frane u Šibeniku. Kralj Matija Korvin naložio je 1482. zagrebačkomu Kaptolu da uvede u posjed imanja Hrelić (kraj Zagreba) Pavla iz Čudomirića (službenika srpskog despota Vuka Brankovića) i njegovu ženu Luciju, čija je obitelj dotada posjedovala to imanje. U Ličkoj županiji spominju se kao svjedoci 1503. Ivan Noić iz Čudomirića i 1512. Jakov Vruković iz istoga plemena. To je ujedno i posljednji spomen plemena u dokumentima.

Citiranje:

Čudomirići. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/cudomirici>.