žrtvoslovlje ili viktimologija (lat. victima: žrtva + -logija).
1. U pravu, disciplina usko povezana s kriminologijom, koja se pojavila nakon II. svjetskog rata radi proučavanja položaja, stradavanja ljudi te žrtava, osobito kod kaznenih djela učinjenih u ratu, vjerskim, rasnim i političkim progonima, ali i stradavanja ljudi u elementarnim nepogodama i za epidemija velikih razmjera (pandemija). Svjetsko žrtvoslovno društvo (World Society of Victimology) utemeljeno je 1979. UN je 1985. prihvatio Opću deklaraciju o temeljnim pravima žrtava kaznenih djela i zloporabe moći. Hrvatsko žrtvoslovno društvo (akronim HŽD) utemeljeno je 1991. godine.
2. U psihologiji, disciplina koja proučava žrtve kaznenih djela, njihove osobine, odnos s počiniteljem djela, njihov doprinos okolnostima što su dovele do toga da postanu žrtve, tj. njihov udio u osobnoj viktimizaciji. Osim čimbenika vezanih uz osobnost žrtve, viktimologija proučava i okolinske rizične čimbenike koji dovode do stradavanja ljudi od različitih vrsta nasilja i nesreća što ih uzrokuje čovjek ili prirodna pojava. Osim pojedinaca i različitih skupina, predmet proučavanja mogu biti ustanove i organizacije kao žrtve.
