Rainis [rại'nis] (pravo ime Jānis Pliekšāns), latvijski književnik i političar (majur Varslavāni, okrug Dunava, 11. IX. 1865 – Majori, 12. IX. 1929). Diplomirao 1888. pravo u Sankt Peterburgu, potom radio u odvjetničkim uredima u Vilniusu i Jelgavi. U Rigi 1891–95. uređivao izdavao novine Dienas Lapa, oko kojih su se okupljali pristaše ljevičarskoga pokreta Nova struja. Bio je proganjan zbog slobodoumlja, od 1905. u emigraciji u Švicarskoj, zajedno sa suprugom Aspazijom. Nakon oslobođenja (1920) obavljao državne dužnosti (1927–28), bio i direktor nacionalnog kazališta. Jedan je od najvećih latvijskih književnika; osobito se istaknuo kao pjesnik romantičnoga simbolizma. U djelima je zastupao socijalističke ideje; romantične drame i pjesništvo odlikuju se dubokim filozofskim sadržajima. Likovi su u dramama snažno oblikovani, često kao simboli slobodne Latvije, njezinih ljudi od duha i umjetnosti, ali i kao simboli neprijatelja. Izgradio je osebujan pjesnički jezik služeći se mnogobrojnim neologizmima i arhaizmima. Glavna djela: zbirka pjesama Kraj i početak (Gals un sākums, 1912); drame Oganj i noć (Uguns un nakts, 1905), Indulis i Arija (Indulis un Ārija, 1911); dramska balada Daugava (1916) izraz je zahtjeva za latvijskom suverenošću. Zapažen je njegov prijevod Goetheova Fausta.