apsorpcijski koeficijent (upojnost, apsorbancija) (znak α), bezdimenzijska fizikalna veličina.
1. U radiometriji, opisuje svojstvo optičkoga sredstva da apsorbira elektromagnetske valove; omjer je apsorbiranoga Φa i upadnoga Φu toka zračenja: α = Φa/Φu. Zbog toga međudjelovanja jakost izlaznoga zračenja Ii manja je od jakosti upadnoga zračenja Iu, ovisno o apsorpcijskome koeficijentu α i debljini sloja L optičkoga sredstva: Ii = Io e–αL. Mjerna jedinica apsorpcijskoga koeficijenta jest broj jedan, pri čem vrijednost 0 ima vakuum, a vrijednost 1 prepreka koja potpuno apsorbira elektromagnetske valove.
2. U akustici, opisuje koliko neki medij upija zvučnu energiju, omjer je jakosti apsorbiranoga zvuka Ia jakosti upadnoga zvuka Iu, dakle: α = Ia/Iu. Mjerna jedinica apsorpcijskoga koeficijenta u akustici je broj jedan, pri čem bi vrijednost 0 imao medij koji potpuno propušta zvuk, a vrijednost 1 medij koji ga potpuno apsorbira; izvan Međunarodnoga sustava jedinica ponekad se naziva sabin (po američkom fizičaru Wallaceu Clementu Sabineu koji je utemeljio arhitektonsku akustiku).