falanga (grč. φάλαγξ, genitiv φάλαγγος: debeo okrugao komad drva, debeo štap; bojni red).
1. Ravna, zbijena taktička formacija teško naoružanih pješaka. Postojala je kod Sumerana; grčka falanga sastojala se od osam redova hoplita, a Aleksandar Makedonski uredio je makedonsku falangu u šesnaest redova naoružanih dugim kopljima sarisama. Falangu su prihvatili i Rimljani, zamijenivši je poslije mnogo pokretnijom legijom. U XV. st. u falangi su se ponovno borili Švicarci, a u XVI. st. Španjolci.
2. U anatomiji, dio kostura prsta. (→ članak)