obveznica.
1. Zadužnica, dužnikova pismena izjava kojom priznaje postojanje obveze prema vjerovniku. Kada potpuno ispuni obvezu, dužnik može, osim izdavanja priznanice, od vjerovnika zahtijevati da mu vrati obveznicu; ako vjerovnik to ne može učiniti, dužnik može zahtijevati da mu vjerovnik izda javno ovjerenu ispravu da je obveza prestala. Ako je dužniku vraćena obveznica, pretpostavlja se da je obveza u cijelosti ispunjena. Ako dužnik ispuni obvezu samo djelomično, može zahtijevati da se takvo ispunjenje zabilježi na obveznici.
2. Obligacija, dužnički vrijednosni papir koji izdavatelja obvezuje na povrat pozajmljenih sredstava u određenom roku i s određenom kamatom, koja se isplaćuje periodično ili se pribraja glavnici i isplaćuje pri dospijeću. Postoje različite varijante s obzirom na način otplate. Obveznica je kreditni instrument, ugovor o kreditu, a u slučaju da je izdavatelj država, može služiti i kao platežno sredstvo prema državi. Može glasiti na ime ili na donosioca, a izdaje se u okruglim apoenima. Sadrži anuitetni ili kamatni kupon kojim se otplaćuju anuiteti ili kamate. Obveznice mogu biti dugoročne, srednjoročne ili kratkoročne, lutrijske, indeksirane, obveznice s varijabilnim i fiksnim prinosom itd. Velik je broj različitih vrsta obveznica što ih, osim države, izdaju i banke te mnoge financijske kuće.