Catanzaro [katanʒa:'ro], grad i upravno središte istoimene pokrajine i regije Kalabrije, južna Italija; 85 609 st. (2021). Proteže se od zaljeva Squillace na obali Jonskoga mora (Catanzaro Lido) do sjevernije položenih obronaka masiva Sile na 700 m nadmorske visine. U razdoblju od XI. do XVII. st. poznato središte proizvodnje svile, poslije baršuna i damasta. U povijesnoj gradskoj jezgri smještenoj na brežuljku ističu se normanska katedrala (XII. st., obnovljena 1960), bazilika (XIII. st., obnovljena i dograđena u XVIII. st.) i crkva San Omobono (XII–XIII. st.), najstarija vjerska građevina u Catanzaru; mnogobrojne palače (XVI–XIX. st.). Sveučilište (Università Magna Græcia, od 1998), likovna akademija, muzeji, kazalište (Teatro Politeama, od 2002). Prehrambena (tvornice maslinova ulja, vinarije) i kemijska (umjetno gnojivo) industrija. Željezničkom prugom Catanzaro je povezan s tirenskim primorjem (Lamezia Terme). – Okolno područje bilo je naseljeno od prapovijesnoga doba; u blizini je bilo grčko naselje Skiletij (Σκυλλήτιον, Skyllḗtion), odnosno rimski Scolatium, na mjestu kojega je danas gradić Borgia. Catanzaro se razvio iz bizantske utvrde podignute početkom IX. st., od 1059. pod Normanima te potom u sastavu država kojih je Kalabrija bila dio. Od 1860. u ujedinjenoj Italiji. Stradao u potresima 1638., 1783., 1832., 1905. i 1908. S formiranjem regije Kalabrije 1970. postao je sjedište njezine uprave.
