Dragojević, Ivan, hrvatski književnik (Vela Luka, 28. I. 1934 – Zagreb, 3. VIII. 1999). Brat pjesnika Danijela. Radio je kao lučki radnik, u Splitu 1960. završio večernju gimnaziju, a u Zagrebu studirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Zbog nedopuštenog prelaska državne granice osuđen je 1954. na sedam mjeseci zatvora. U književnosti se javio novelama o težačkom životu (U srcu ljeta, 1967). Sukob pojedinca i društva tematska je okosnica pripovijesti Vukodlaci (1969) i dječje pripovijesti Kančenica (1984), oslonjenih o alegorijsko-biblijske, odnosno bajkovite strukture. U kratkim, simbolički ustrojenim romanima Smrt gospodina Medara (1971) i R2 (1973., emigrantsko izdanje 1978) prikazao je policijsku državu koja terorom održava vlast; drugi je roman, dio neostvarene trilogije, zbog prikaza zločina OZNA-e 1944. u Dubrovniku zabranjen, a on osuđen na godinu dana zatvora. Ponovno je 1978. napustio zemlju; nakon boravka u centru za izbjeglice Traiskirchen kraj Beča, pri povratku je osuđen na četiri godine robije.