STRUKE:

elektronegativnost

elektronegativnost (elektro- + negativnost), sposobnost nekog atoma da privuče elektronski par koji unutar molekule dijeli s drugim atomom u kovalentnoj vezi. Elektronegativnost se ne može mjeriti izravno. Ljestvicu relativnih vrijednosti elektronegativnosti postavio je 1932. L. Pauling na temelju termokemijskih mjerenja. U njoj je fluor najelektronegativniji element s vrijednošću 4, dok je cezij posljednji s vrijednošću 0,7. Slična se ljestvica elektronegativnosti dobiva iz energije veze, energije ionizacije i elektronskog afiniteta elemenata. Elementi velike elektronegativnosti jače privlače elektrone u vezi i lako tvore negativno nabijene ione. To su pretežito elementi na desnoj strani periodnoga sustava, kojima u vanjskoj elektronskoj ljusci nedostaju jedan ili dva elektrona da bi postigli elektronsku konfiguraciju plemenitoga plina. Obrnuto, elementi male elektronegativnosti lako tvore pozitivno nabijene ione. To su elementi na lijevoj strani periodnoga sustava, koji u vanjskoj elektronskoj ljusci imaju jedan ili dva elektrona. Na temelju razlike relativnih elektronegativnosti elemenata procjenjuje se karakter veze među atomima tih elemenata; što je ta razlika veća, to je veći stupanj ionskoga karaktera veze među atomima.

elektronegativnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17643>.