struka(e):
ilustracija
HELIJE, na četveropregu, Berlin, Staatliche Museum

Helije (grč. Ἥλıος, Hḗlios: Sunce), kod antičkih Grka, božanska personifikacija Sunca (bog Sunca). Prema mitu, Helije svako jutro iz zlatne palače na istoku Oceana izvodi zlatna Sunčeva kola, u koja su upregnuta 4 krilata konja. Putujući preko nebeskoga svoda, zasipa zemlju svjetlošću, toplinom i životom. Helije je bog koji sve vidi i čuje, pa se zaziva kao svjedok u zakletvama; on je izvor svjetla i čuvar vida. Njegovi su kultni nadimci: Plodni, Sverodni, Svevidni, Sjajni, Osloboditelj, Spasitelj itd. Helijeva su svetišta postojala u kasnoj antici u Korintu, Sikionu, Argu, Apoloniji, na Kreti (gdje se štovao u liku bika), a osobito na Rodu, gdje su se u njegovu čast održavale velike svečanosti (Ἁλίεıα, prema dorskom obliku ἅλıος: Sunce) i gdje je likovno bio prikazivan u obliku poznatoga Rodskoga kolosa. U cijeloj je Grčkoj njegov kult dobio značenje u rimsko doba, kada je Helije (odnosno rimski Sol) za Aurelijanove vladavine postao službenim božanstvom.

Citiranje:

Helije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/helije>.