Heyse [hại'zə], Paul, njemački književnik (Berlin, 15. III. 1830 – München, 2. IV. 1914). Sudjelovao isprva u berlinskome književnom krugu Tunnel über der Spree (1848). Na poziv Maksimilijana II. Bavarskoga prešao 1854. trajno u München; nakon studijskoga puta po Italiji postao središnjim likom münchenskoga književnog života. Mnogobrojne njegove novele (više od 100) odlikuju se stilom i dobrim poznavanjem ženske psihe (Moralne novele – Moralische Novellen, 1869). Pisao i romane Djeca svijeta (Kinder der Welt, I–III, 1873), U raju (Im Paradiese, I–III, 1875), Merlin (I–III, 1892), Nad svim vrhuncima (Über allen Gipfeln, 1895), Venerino rođenje (Die Geburt der Venus, 1909). Lirika mu je pretežno kontemplativna; drame uglavnom opisne i raspričane. Napisao književne studije o Th. Stormu, G. Kelleru, E. Geibelu i dr., prevodio Shakespearea, talijanske i španjolske stihove i prozu. Kao prvi njemački književnik dobio 1910. Nobelovu nagradu za književnost. Za života slavljen kao Goetheov nasljednik, nakon I. svjetskog rata pao u zaborav, kao klasicističko-romantičarski epigon. Heyse je majstor lirskih oblika (soneta i tercine), a prozni mu se izraz odlikuje vještom naracijom i dobrim portretiranjem likova.
