Nobelova nagrada

Nobelova nagrada, nagrada koja se dodjeljuje iz zaklade A. B. Nobela od 1901 (s iznimkom 1940–42), svake godine na dan njegove smrti. Nobelovom oporučnom voljom namijenjene su onim pojedincima ili udrugama koji su stekli najveće zasluge na području (I) fizike, (II) kemije, (III) medicine ili fiziologije, (IV) književnosti te (V) mirotvorcima koji su pridonijeli razumijevanju među narodima, miru i razoružanju. Visina nagrade jednaka je za svih pet kategorija, ali iznos nije svake godine isti, što ovisi o veličini fondova i njihovoj rentabilnosti (kreće se približno do visine od 700 000 švedskih kruna). Nagradu za mir dodjeljuje norveško Nobelovo povjerenstvo od pet članova, kojima mandat traje šest godina, a bira ih norveški Storting (djelomični izbori obavljaju se svake treće godine). Dobitnike ostalih nagrada utvrđuju zasebna povjerenstva Kraljevske švedske akademije znanosti (za fiziku i kemiju), Karolinškoga medicinskokirurškog instituta (za medicinu ili fiziologiju) i Švedske akademije (za književnost). Pojedina nagrada može se razdijeliti, ali najviše na tri dobitnika; ako neko od povjerenstava zaključi da te godine nitko nije zavrijedio nagradu, ona se ne mora dodijeliti. Svaka se nagrada, međutim, mora dodijeliti barem jednom u pet godina. Švedska banka utemeljila je 1969., u počast Nobelu, i nagradu za zasluge u ekonomskim znanostima te Nobelovoj zakladi za tu nagradu osigurava jednu godišnju svotu. Do sada su M. Curie i L. Pauling primili po dvije nagrade iz dvaju različitih područja (M. Curie za fiziku i kemiju, a L. Pauling za kemiju i mir); tri nagrade iz istoga područja (za mir) dodijeljene su Međunarodnom odboru Crvenoga križa, a po dvije Uredu visokoga povjerenika UN-a za izbjeglice (mir), J. Bardeenu (fizika) i F. Sangeru (kemija). U razdoblju 1937–45. nacistički režim u Njemačkoj zabranio je Nijemcima da prihvaćaju Nobelove nagrade (njemački dobitnici u tom razdoblju bili su R. Kuhn, A. Butenandt i G. Domagk). Nagradu su odbili E. A. Karlfeldt 1918 (postumno mu je dodijeljena 1931), B. L. Pasternak 1958 (pod pritiskom sovjetske vlasti), J.-P. Sartre 1964. i Le Duc Tho 1973. Od dobitnika hrvatskoga podrijetla, nagradu su dobili L. Ružička za kemiju (1939), I. Andrić za književnost (1961) i V. Prelog za kemiju (1975).