struka(e):
ilustracija
HINDUIZAM, hram kraj Puškare
ilustracija
HINDUIZAM, štovanje svetih krava, New Delhi

hinduizam (prema novoperz. hindu: Indijac), indijski religijski, filozofski i društveni sustav; drugo ime za brahmanizam. Hinduizam se razlikuje od većine velikih religijskih sustava po tome što nema osnivača ni proroka, a nijedna se doktrina, dogma ili vjerska praksa ne smatra njegovom odlučujućom odrednicom; ne posjeduje jedinstven teološki sustav ni moralni kodeks; koncepcija boga nije u njemu središnja; nijedan sveti spis na kojem se temelji nema za sljedbenike jedinstven autoritet. Nastao je u drugoj polovici II. tisućljeća pr. Kr. na temeljima vedske brahmanske religije arijskih doseljenika što je obilježeno korpusom svetih tekstova, Veda, koje se smatraju objavom. Na tragovima duhovnosti upanišadi, tekstova s kraja vedskoga razdoblja, ponikli su pojmovi o duši, sopstvu (ātman), o riječi kao iskonu (brahman), o ponovnom rađanju (samsāra), o zakonitosti koja određuje oblike rođenja i sudbine (karman), ili o oslobođenju (mokša) iz vezanosti u svijetu. Ljudskom je životu svojstvena aksiološka ljestvica četiriju svrha (purušārtha): žudnja ili užitak (kāma), korist ili vlast (artha), pravda ili dužnost (dharma) i oslobođenje ili izbavljenje (mokša). Dharma ustrojava ljudski život i društvo, propisuje različite dužnosti za različite staleže (varṇa): svećenike (brahmane), vladare i ratnike (kšatriye), seljake, obrtnike, trgovce (vaiśye) i sluge (śūdre). Indijsko se društvo, teorijski raspoređeno u četiri staleža, u stvarnosti dijeli na tisuće endogamnih ili profesionalnih zajednica, kasta (jāti). Postizanju oslobođenja, kao najvažnije svrhe, služe mnogi putovi (marga): obredi askeze (tapas), znanje (jñāna), sustavna meditacija (yoga) ili predana pobožnost (bhakti). Vedsko su znanje nosili brahmani, a potonje, tantričko, duhovni učitelji (gurui). Meditacija dopunjuje razumsko znanje, razvija se u sustavu yoge, a utječe i na gotovo sve druge filozofske i vjerske sustave.

Pobožnost, kakva je dobila klasičan teistički izraz u Bhagavadgīti (dijelu epa Mahābhārata), naznake ima već u Vedama (gdje su važni bogovi Indra, Agni, Soma, Varuṇa, Sūrya i dr.), u enciklopedijskim priručnicima purānama ponajviše se usredotočuje na bogove Višṇua i Śivu, a u obrednim, ezoteričnim djelima tantrama na kult božice (Devī) kao moći (śakti) boga. U kasnosrednjovjekovnom hinduizmu (ili mlađem brahmanizmu), koji je nastao kao rezultat izravnih dodira s islamom, osobito od XII. st., njeguje se predanost, ljubav prema bogu (bhakti). To razdoblje snažno obilježavaju različito izražena štovanja glavnih bogova, Višṇua u utjelovljenjima Kṛšṇe (Kṛšnabhakti, kršnizam) i Rāme (Rāmabhakti, ramizam) te Śive i božicâ (Lakšmī, Durgā, Kālī). Tvorci su tih oblika štovanja mnogobrojni pjesnici te učitelji i propovjednici koji su zadobili velik broj sljedbenika, a nerijetko su i sami bili smatrani svetim ljudima.

Uz glavne bogove Višṇua i Śivu, koji u troliku (trimūrti) obuhvaćaju i Brahmana (ili Brahmu) koji je ostao apstraktan, potisnut bog sa samo jednim hramom u Indiji, postoje i mnogobrojni bogovi koji pripadaju mjesnim kultovima.

Hinduizam je po broju vjernika treća svjetska religija, raširena poglavito u Indiji (oko 85% hinduista). Hinduista ima i u Nepalu, Šri Lanki, Indoneziji, u zemljama Afrike i Amerike, gdje nastaju neohinduistički kultovi, sljedbe i pokreti.

Citiranje:

hinduizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hinduizam>.