Hondl, Stanko, hrvatski fizičar (Zagreb, 22. X. 1873 – Zagreb, 9. IV. 1971). Diplomirao (1895) matematiku i fiziku i doktorirao (1898) na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Boravio u Göttingenu i Berlinu, gdje je slušao Planckova predavanja i sudjelovao u njegovu seminaru. Habilitirao se za privatnoga docenta i započeo predavanja na Sveučilištu (1902/03). Izvanredni (od 1911) i redoviti profesor (1915–46) Mudroslovnog (od 1926. Filozofskog) fakulteta. Bio je predstojnik Fizikalnoga kabineta (poslije Fizikalnoga zavoda) od 1911. do 1946., dekan fakulteta (1919/20. i 1932/33), zaslužan je za izgradnju zgrade Fizikalnoga zavoda (1914., 1927., 1937) i za osnivanje Laboratorija za atomsku fiziku (1943). Rektor Sveučilišta (1936–38). Član JAZU: (danas HAZU) od 1908. i njezin potpredsjednik (1933–42). Predsjednik Hrvatskoga prirodoslovnoga društva (1934–36), pročelnik Astronomske sekcije, potpredsjednik Društva srednjoškolskih profesora, suurednik Nastavnoga vjesnika (1907–11). Bavio se teorijskom i eksperimentalnom fizikom te poviješću fizike i filozofskim pitanjima znanosti. Za povijest fizike važni su njegovi radovi o Markantunu de Dominisu i o Ruđeru Josipu Boškoviću. Napisao je opsežan srednjoškolski udžbenik Fizika za više razrede srednjih škola, 1922. Predavanjima na Pučkom sveučilištu, popraćenim pokusima, kao i prilozima u časopisu Priroda, pridonio je popularizaciji znanosti.
