STRUKE:

izolator

izolator (njemački Isolator < francuski isolateur < talijanski isolatore), tvar ili predmet koji sprječava ili bitno smanjuje dodir, protok, povezivanje, utjecaj ili fizikalno djelovanje.

Električni izolator, u fizici je tvar koja ima vrlo malenu električnu provodnost (→ dielektrik; izolacijski materijali) a u elektrotehnici, konstrukcijski je element električnih vodova te energetskih i telekomunikacijskih postrojenja, koji nosi i učvršćuje električne vodiče i ujedno ih električki izolira od ostalih dijelova konstrukcije. Za električne energetske vodove i električna postrojenja izolator mora odgovarati određenim tehničkim zahtjevima s obzirom na mehaničku čvrstoću, čvrstoću na električni proboj i preskok, termičku otpornost (radi moguće pojave električnoga luka), postojanost prema utjecaju okoline. Za izradbu izolatora najčešće se upotrebljava porculan određenih kvaliteta (elektroporculan), kaljeno staklo i keramički materijali (npr. steatit).

Toplinski izolator je tvar koja ima vrlo malenu toplinsku provodnost, tj. znatno smanjuje prijenos topline s jednoga tijela na drugo, npr. drvo, guma, kamena vuna, pamuk, poliuretanska pjena, staklena vuna, staklo, stiropor, vuna, zrak. (→ izolacija)

izolator. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28334>.