Justinijan I. Veliki

ilustracija
JUSTINIJAN I. VELIKI

Justinijan I. Veliki, bizantski car od 527 (Taurezij, 482Carigrad, 11. XI. 565). Nećak i nasljednik cara Justina I. Došavši na prijestolje, nastojao je uspostaviti nekadašnje jedinstvo Rimskoga Carstva, kojemu će središte biti Carigrad. Za ostvarenje toga cilja izabrao je dvojicu sposobnih vojskovođa, Belizara i Narzesa, te pravnika Tribonijana; zapovjednik pretorijanaca (praefectus praetorio) Ivan iz Kapadocije bio je upravitelj financija. Najprije je Justinijan uveo red u samom Carigradu, gdje su izbili nemiri zbog visokih poreza nametnutih poradi čestih ratova. Predstavnici dviju stranaka, »Plavi« i »Zeleni«, započeli su prosvjede na carigradskom hipodromu, a oni su zahvatili šire slojeve i doveli do ustanka nazvanoga Nika (532). Nakon višednevnih nereda i pokušaja svrgnuća cara i njegove žene Teodore, Belizar je ugušio ustanak pobivši na hipodromu tisuće ljudi. Pošto je 532. sklopio s Perzijskim Carstvom »vječiti mir«, Justinijan se okrenuo zbivanjima na zapadu. God. 534. Belizar je osvojio vandalsku državu u sjevernoj Africi, a u ratu od 535. do 555. Belizar i Narzes slomili su ostrogotsku državu u Italiji i Iliriku te ju pripojili Bizantskomu Carstvu. Ratni uspjesi na zapadu privremeno su zastali oko 540., zbog gospodarske krize, prouzročene dijelom i velikom epidemijom kuge. U 540-ima započeli su i prvi upadi Slavena preko dunavskoga limesa. U svojoj gospodarskoj politici Justinijan je nastojao održati srednji i mali posjed, sprječavajući zakonskim mjerama stvaranje veleposjeda, ali većeg uspjeha nije imao. Kao ni jedan bizantski car podvrgnuo je Crkvu svojem utjecaju. Samovoljno je postavljao biskupe. Nastojao je uspostaviti vjersko jedinstvo u Rimskome Carstvu. Oštro se suprotstavljao svim herezama (→ arijanizam), poganstvu i poganskim ustanovama (529. bila je ukinuta Platonova akademija u Ateni). U nastojanju da se pomiri s monofizitima pridobio je papu za svoje ciljeve. Kao veliki podupiratelj umjetnosti dao je izgraditi mnogobrojne utvrde te monumentalne javne građevine, posebice crkve, među kojima se ističe velebna bazilika sv. Sofije u Carigradu, remek-djelo bizantske sakralne umjetnosti, jedno od najvećih arhitektonskih ostvarenja uopće. (→ aja sofija)

Justinijanova znamenita kodifikacija rimskog prava (→ corpus iuris civilis), iznimno ostvarenje od opće i neprolazne vrijednosti, izvršena je u razdoblju od 527. do 534. Njome su sustavno sređeni i zakonski osnaženi svi do tada vrijedeći rimski pravni izvori, i tako dani pravni temelji sveukupnomu javnom i privatnomu životu u centralistički uređenoj državi. Njome je rimska pravna tradicija sačuvana za sve potonje naraštaje. Justinijanova kodifikacija bila je najvažniji izvor prava u srednjovjekovnoj i novovjekovnoj Europi, a i danas je nezamjenljiv temelj europske pravne kulture.

Justinijan I. Veliki. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29619>.