kabel

ilustracija
KABEL, niskonaponski armirani energetski (gore): 1. vodiči, 2. izolacija, 3. ispuna, 4. armatura od čelične trake, 5. vanjski zaštitni plašt; niskofrekvencijski telekomunikacijski (sredina): 1. vodiči, 2. koaksijalne parice, 3. plašt, 4. parice s izolacijom, 5. uzdužna i 6. poprečna vodonepropusna zaštita, 7. vanjski zaštitni plašt; svjetlovodni (dolje): 1. staklena vlakna, 2. izolacija, 3. pojačanje od aramidnih vlakana, 4. i 5. unutrašnji plaštevi, 6. vanjski zaštitni plašt (proizvodi tvornice ELKA, Zagreb)

kabel (njem. Kabel < franc. câble < kasnolat. capulum: uže).

1. Izolirani vod koji se polaže u tlo (podzemni kabel) ili na dno mora, jezera i sl. (podvodni kabel), a služi za prijenos i raspodjelu električne energije (energetski kabel) ili za prijenos zvuka, slike i informacija te za potrebe signalizacije, mjerenja i kontrole (telekomunikacijski kabel). Kabel se ne rabi za nadzemne (zračne) električne vodove (→ električni energetski vod) niti se kabelom smatra savitljivi izolirani električni vod za kućne instalacije i pokretljiva trošila. (→ električni vod)

Kabel se sastoji od jednog ili više vodiča, izolacije oko svakoga vodiča, plašta od kovine ili plastike te zaštitnog plašta radi mehaničke, električne ili antikorozijske zaštite.

Vodiči kabela izrađuju se od elektrotehničkoga bakra ili aluminija, najčešće kao uže od više žica. Za prijenos iznimno velikih snaga (>100 MVA) vodiči su od materijala velike električne provodnosti, a za telekomunikacijske svrhe se rabe i svjetlovodi.

Izolacija oko vodiča općenito je od polimernih materijala (poli(vinil-klorid), polietilen, poliamid, polipropilen, guma), papira ili slojevitih materijala (polipropilen/papir).

Plašt kabela zaštićuje izolaciju od prodora vlage i vode te kemijskih utjecaja iz okoline. Izrađuje se također od polimernih materijala, katkad uz dodatke za sprječavanje širenja plamena, te kao kovinski plašt od bakrene, aluminijske i čelične cijevi. Kao zaštita od vanjskih elektromagnetskih utjecaja, odn. radi sprječavanja njihova širenja na susjedne električne instalacije, oko žile se postavlja zaslon od bakrene vrpce, žice, opleta od bakrenih žica i sl. Kao zaštita od mehaničkih naprezanja rabi se oklop od čelične vrpce, žice ili žičanog opleta.

Podmorski kabel ima sloj čeličnih žica kao mehaničku zaštitu oko unutarnjega plašta te vanjsku antikorozivnu zaštitu od tekstilnih vlakana impregniranih bitumenom ili polietilenski plašt.

Energetski kabel upotrebljava se za prijenos električne energije na kraće udaljenosti, za njezinu raspodjelu te za energetske industrijske i kućne priključke, u naponskome području do 750 kV izmjenične te za napone više od 400 kV istosmjerne struje.

Niskonaponski kabel za napone do 1 kV ima jednu do pet žila, a mehanička je zaštita smještena ispod vanjskoga plašta. Distributivni kabel za napone od 6 do 35 kV trožilni je ili jednožilni, bez dodatne mehaničke zaštite.

Visokonaponski i ekstravisokonaponski kabeli za napone veće od 46 kV pa do 750 kV općenito su jednožilni, polietilenske izolacije (do 400 kV) ili izolacije od sloja polipropilen/papir (do 750 kV). Kabel za napone više od 400 kV ima šuplji vodič radi hlađenja protokom ulja ili plina. Za prijenos velikih snaga (većih od 500 MVA) pokusno se primjenjuje kabel hlađen ukapljenim dušikom ili helijem zbog smanjenja njegova električnog otpora na niskim temperaturama (supravodljivi kabel). Kabel od bakra ili aluminija na temperaturama oko 80 K je bitno veće električne provodnosti, dok je kabel od materijala na osnovi kovinskih oksida i njihovih kompozita na temperaturi u blizini apsolutne nule zanemarivoga električnoga otpora.

Telekomunikacijski kabel upotrebljava se za prijenos zvuka, slike i informacija na velike udaljenosti te za izgradnju pristupne i pretplatničke telekomunikacijske mreže.

Niskofrekvencijski telekomunikacijski kabel primjenjuje se za izgradnju distribucijske i pretplatničke analogne i digitalne telekomunikacijske mreže, izgradnju zatvorenih poslovnih i drugih mreža te za kućne instalacije. Vodič je od bakrene žice promjera 0,4 do 1,2 mm, a najčešća je izolacija polietilen, rjeđe poli(vinil-klorid) i poliamid. Dva ili četiri izolirana vodiča čine element (parica, četvorka) koji se dalje udružuje skupno ili u slojevima u kabelsku jezgru. Svaki element i svaka skupina kodnom su bojom posebno označeni radi lakšega raspoznavanja u primjeni. U kabelu može biti do 2000 parica. Kabelska jezgra zaštićuje se od prodora vode punjenjem vodonepropusnom smjesom i posebnom slojevitom izvedbom uzdužne aluminijske vrpce i vanj. polietilenskog plašta. Kabel je predviđen za polaganje u zemlju, u cijevi od plastike, za postavljanje nad zemlju (samonosivi kabel) te u vodu (podmorski kabel).

Visokofrekvencijski telekomunikacijski kabel upotrebljava se za prijenos električne struje s frekvencijama do 10 GHz, a s obzirom na konstrukciju i vrstu vodiča razlikuju se koaksijalni i svjetlovodni kabel. Koaksijalni kabel sastoji se od unutarnjega vodiča od bakrene žice i balonske ili prstenaste polietilenske izolacije te od vanjskoga vodiča (oplet od bakrenih žica, bakrene vrpce ili rebrasto oblikovane bakrene cijevi). Vanjski je plašt u pravilu od poli(vinil-klorida) ili polietilena. Za veće kapacitete prijenosa moguće je do 8 koaksijalnih kabela međusobno užasto spojiti u jedan kabel sa zajedničkim zaštitnim plaštom. Koaksijalni kabel najčešće se upotrebljava za izgradnju mreže za kabelsku televiziju, u radarskoj i visokonaponskoj mjernoj tehnici.

Svjetlovodni kabel sastoji se od jednog ili više svjetlovoda. Primjenjuje se u optičkim telekomunikacijama za prijenos signala staklenim vlaknima i danas je gotovo istisnuo visokofrekvencijski koaksijalni kabel i niskofrekvencijski kabel za pretplatničke mreže. Vanjski je plašt kabela od polietilena ili poli(vinil-klorida). Za podzemno polaganje kabel je ispunjen vodonepropusnom smjesom, a polaže se izravno u zemlju ili u cijevi od plastike radi dodatne zaštite. Podmorski svjetlovodni kabel ima mehaničku zaštitu od kovinske cijevi i armaturu od čeličnih žica. Svjetlovodni kabel služi za povezivanje telekomunikacijskih sustava na velikim udaljenostima, u izgradnji mjesnih mreža, sustava kabelske televizije i dr., a na kraćim udaljenostima u izgradnji zatvorenih operativnih poslovnih sustava. Kako ne sadrži feromagnetske materijale, rabi se i u visokonaponskoj i vojnoj tehnologiji, petrokemijskoj industriji i u medicini. Svjetlovodne instalacije za velike udaljenosti opremljene su pojačivačkim uređajima, koji se općenito postavljaju na svakih nekoliko stotina kilometara, a njihova gustoća ovisi i o radnoj brzini prijenosa.

Najveći je proizvođač kabela u Hrvatskoj tvornica ELKA d. d., koja je u Zagrebu započela s radom 1927. u današnjoj Martićevoj ulici. Godine 1940. za vodiče energetskih kabela počeo se rabiti aluminij, a 1951. za izolaciju vodova i kabela poli(vinil-klorid). Od 1962. gradila se nova tvornica na Žitnjaku, glavnina pogona preseljena je 1966., a od 1970. postupno su se napuštali radni prostori u Martićevoj ulici. Godine 1970. započela je proizvodnja telekomunikacijskih kabela, 1972. pušten je u rad pogon u Zlatar Bistrici, a 1979. pogon Metalne užarije u Zadru. Svjetlovodni kabeli proizvode se od 1988., a brodski kabeli od 1996. Osim ELKE, kabele su u novije doba proizvodili i Eurocable Group d. o. o. iz Zagreba i Telecomp iz Vinkovaca.

2. U tekstilnoj tehnologiji → kemijska vlakna

3. U strojarstvu, građevinarstvu i tehnici općenito → uže, čelično uže

kabel. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29686>.