kalus (prema lat. callus, mjesto češćega callum: žulj).
1. U botanici, zadebljanje koje nastaje na mjestu ozljede biljaka. Sve žive stanice uz ozljedu bujaju prema van i stvaraju kalusno tkivo. Nakon toga, na njegovoj periferiji najčešće nastaje sekundarno tvorno tkivo (felogen) i stvara prema van pluto koje pokriva ozljedu.
2. U medicini, koštani kalus, novonastalo granulacijsko tkivo između krajeva slomljene kosti. Počinje umnažanjem stanica koje izgrađuju krvne žilice i vezivo (angioblasti i fibroblasti) u zgrušanoj krvi u području prijeloma; poslije nastaju koštane gredice pa se uz odlaganje kalcija oblikuje novo koštano tkivo koje spaja krajeve slomljene kosti. U početku je tkivo kalusa obilato pa na mjestu prijeloma postoji vretenasto zadebljanje, ali se ono, s vremenom, zbog djelovanja sila tlaka i vlaka smanji na optimalnu mjeru, pa mjesto prijeloma nakon nekoliko godina može biti posve neprimjetno.
3. Kožni kalus → žulj
