kontrakcija

kontrakcija (lat. contractio: stezanje, kraćenje).

1. U fizici, kontrakcija volumena, smanjenje volumena koje nastaje prilikom miješanja nekih tekućina, npr. alkohola i vode. – Kontrakcija dužina, skraćivanje tijela u smjeru gibanja pri gibanju brzinom koja je usporediva s brzinom svjetlosti za faktor kontrakcija.jpg, gdje je v brzina gibanja tijela, c brzina svjetlosti. Hipotezu je prvi postavio George Francis FitzGerald 1892., a neovisno o njemu i Hendrik Antoon Lorentz 1895., koji je do 1904. razvio teorijski pristup. Albert Einstein je Lorentz-FitzGeraldovu postavku uzeo kao jednu od osnova specijalne teorije relativnosti.

2. U biologiji i fiziologiji, stezanje protoplazme, njezinih diferenciranih dijelova ili mišićnih stanica. U većine slatkovodnih praživotinja postoje tzv. kontraktilne ili pulsirajuće vakuole. Javljaju se u obliku mjehurića koji se stežu i šire po površini stanice. Preko njih se izlučuju proizvodi izmjene tvari i višak vode koja je osmozom ušla u stanicu. – Mišićnu kontrakciju čine izometrička (povećanje mišićne napetosti bez promjene u duljini mišićnih vlakana) i izotonička kontrakcija (skraćivanje vlakana bez promjene u mišićnoj napetosti). Očituje se u reverzibilnoj mehaničkoj promjeni stanja u mišiću, a slijedi nakon stanovitog podražaja. Praćena je promjenama el. potencijala i energetski uvjetovana nizom kem. procesa (→ mišići).

3. U astronomiji, smanjivanje cijelog ili dijela volumen svemirskoga tijela, pri čem energija gravitacijskoga polja prelazi u toplinu. Zbiva se pri postanku zvijezda i planeta iz raspršene međuzvjezdane tvari i u nekim stadijima zvjezdanoga razvoja; primjer je kontrakcije urušavanje tvari zvijezde pri nastanku bijelih patuljaka, neutronskih zvijezda i pri pojavi supernove.

4. Stezanje, fonetski proces kojim se dva samoglasnika stapaju u jedan, obično dugi samoglasnik. Do kontrakcije često dolazi zbog gubljenja suglasnika među samoglasnicima, npr. praslavenski *znajete steže se u hrv. znâte nakon nestanka međusamoglasničkoga j. Katkad se kontrakcijom naziva i stapanje dvaju morfema u jedan, npr. negacija ne i pomoćni glagol hoću stapaju se u složeni morfem neću.

5. U srednjovjekovnim tekstovima kratica koja nastaje izostavljanjem nekih slova unutar jedne riječi i pritom se to označava crticom iznad te riječi, npr. (anno) dni = (anno) domini, glia = gloria, epla = epistola, tps = tempus. Najveći broj kratica čine upravo kontrakcije (→ kratica).

6. Naglo smanjenje ekonomske aktivnosti, koje može biti izazvano različitim uzrocima (izbijanje općih ili financijskih krizâ, poremećaji međunarodnih odnosâ, pogoršanje poslovnih očekivanja i sl.). Kontrakcija obično više pogađa potražnju nego ponudu, što dovodi do pada cijena i porasta dugova.

kontrakcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32942>.