čestična teorija svjetlosti

čestična teorija svjetlosti (korpuskularna teorija), teorija zasnovana na pretpostavci da se svjetlost sastoji od roja sitnih elastičnih čestica (korpuskula) koje izlaze iz svjetlećih tijela i ravnocrtno se gibaju kroz homogena optička sredstva brzinom svjetlosti, na zrcalima se odbijaju, a pri prijelazu iz jednoga optičkoga sredstva u drugo mijenjaju smjer i brzinu gibanja. Čestice svjetlosti različitih boja različitih su volumena, npr. crvene čestice veće su od plavih. Postavio ju je Isaac Newton 1672. kako bi objasnio ravnocrtno gibanje svjetlosti te pojave refrakcije i refleksije. Čestična teorija svjetlosti nije mogla objasniti kasnije otkrivene pojave ogiba, interferencije i polarizacije svjetlosti. Christiaan Huygens je 1678. razradio, a 1690. objavio valnu teoriju svjetlosti koja je mogla objasniti te pojave. Obje su teorije ujedinjene objašnjenjem fotoelektričnoga efekta 1905. i prihvaćanjem dualizma svojstava svjetlosti. (→ foton)

čestična teorija svjetlosti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33261>.