Kovačić, Ivan Goran

ilustracija
KOVAČIĆ, Ivan Goran

Kovačić, Ivan Goran, hrvatski književnik i publicist (Lukovdol, 21. III. 1913okolica Foče, ? 12. VII. 1943). Drugo ime uzeo je 1935. kao znak pripadnosti zavičaju. Od 1926. živio je u Zagrebu, gdje se 1932. upisao na studij slavistike (narodne povijesti, jezika i književnosti), ali ga je ubrzo napustio te se posvetio književnom i novinarskom radu. U književnosti se prvi put javio 1929. crticom Ševina tužaljka u listu Omladina, a s V. Jurčićem i J. Hitrecom objavio je 1932. izbor iz pjesama koje je pisao kao gimnazijalac (Lirika 1932). God. 1936. izišla mu je zbirka novela Dani gnjeva, prva i jedina za života objavljena samostalna knjiga. Iste je godine dobio i prvi novinarski posao, a ubrzo je postao urednik kulturne rubrike, prvo u Hrvatskome dnevniku, a zatim u Novostima. Neko vrijeme bio je i politički aktivan kao pristaša Radićeve Hrvatske seljačke stranke. Ustaške su ga vlasti nakon uspostave NDH poslale za upravitelja pošte u istočnu Bosnu (Foču), ali ga je M. Ujević zadržao u Zagrebu kao suradnika u Hrvatskome izdavalačkom bibliografskom zavodu. Potkraj 1942. s V. Nazorom otišao je u partizane. Ubili su ga četnici upravo u blizini Foče, kamo je trebao otići kao namještenik. Grob mu je ostao nepoznat pa su mnogi u tome vidjeli začudnu koincidenciju s njegovom poznatom pjesmom Moj grob iz 1937., a i s njegovim najpoznatijim djelom, poemom Jama, koja je tiskana posmrtno u Italiji i na oslobođenome teritoriju. Zbog tragične smrti Goranov je lik nakon II. svjetskog rata zadobio legendarne obrise, što je znatno utjecalo i na sudbinu njegova književnog djela, kojim se često i manipuliralo u političke svrhe. Na njegov rođendan redovito se održavaju pjesničke svečanosti i dodjeljuje Goranova nagrada.

Književni opus obuhvaća sedam novela iz knjige Dani gnjeva, pjesništvo, koje se dijeli na štokavske i kajkavske pjesme (Ognji i rože, 1945), poemu Jama (1944) i Hrvatske pjesme partizanke (1943), što ih je u ratu napisao s V. Nazorom, te mnogobrojne književne i filmske prikaze, članke i polemike. Kovačić je bio i jedan od najplodnijih i najboljih prevoditelja lirike u međuratnome razdoblju. Prevodio je francuske, talijanske, njemačke, slovenske, češke i ruske pjesnike, a osobito se istaknuo prijevodima engleske lirike.

Novele iz knjige Dani gnjeva u znaku su povratka realizmu i izrazita socijalnog angažmana, što je 1930-ih bila glavna značajka hrvatske proze. Priče su uglavnom smještene u Kovačićev zavičaj, gdje se u sudbinama »malih ljudi« ili, nešto rjeđe, seoske zajednice prelama politička i socijalna nepravda. Kovačićeva proza počiva na iscrpnim opisima sredine obilježene jakim socijalnim i etičkim kontrastima, vrlo često i na crno-bijeloj karakterizaciji, kako bi se naglasila nepodnošljivost trenutačnoga stanja i nužnost skoroga preokreta. Socijalnih motiva ima i u Kovačićevu štokavskom pjesništvu, pa čak i onih sa simbolički izraženim socijalnim buntom, ali je ta tendencija u lirskim pjesmama ipak prigušena. Iako se služio raznovrsnim oblicima, pa i slobodnim stihom, lirika mu je komunikativna i razmjerno tradicionalna. Štokavske se pjesme najčešće temelje na simboličkoj vrijednosti odabrane slike kojom se ocrtava raspoloženje ili poentom pokušava naglasiti univerzalni značaj pojedinačnoga događaja, gdjekad i upotrebom alegorije. Kajkavska zbirka Ognji i rože nastajala je 1936–42., ali nije dovršena, sadrži trideset šest tekstova podijeljenih u jedanaest ciklusa s uvodnom pjesmom i završnom prozom O jeziku, kraju i ljudima, a kontrast iz naslova zbirke ujedno čini i temeljnu dvojnost između idilične slike zavičaja i novih društvenih odnosa koji remete nekadašnji sklad čovjeka i prirode. Kovačić je najpoznatiji kao pjesnik ratne poeme Jama. Poema je podijeljena u deset pjevanja različite duljine i sastoji se od 394 stiha (uglavnom jampskih jedanaesteraca) raspoređena u sestine, uz šest katrena u posljednjem pjevanju. Junak poeme, civil koji je u ratu odveden na masovno gubilište i iznimno preživio pogubljenje, govori partizanima-osloboditeljima o stradanjima nevinih žrtava i o svojem izlasku iz jame. Iako je nastala kao angažiran odgovor na aktualne zločine kako bi veličala duh otpora, svojim humanizmom i književnim kvalitetama – visokoestetiziranim ali nesentimentalnim jezikom i klasičnom pjesničkom formom – Jama i danas ostavlja snažan dojam na čitatelja.

Kovačić, Ivan Goran. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 25.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33524>.