Kučera, Oton

ilustracija
KUČERA, Oton

Kučera, Oton, hrvatski prirodoslovac i popularizator znanosti i tehnike (Petrinja, 31. XII. 1857Zagreb, 29. XII. 1931). Studirao u Beču matematiku, fiziku i astronomiju, diplomirao 1877., usavršavao se u astronomiji na Bečkoj zvjezdarnici. Djelovao je kao profesor u gimnazijama u Vinkovcima, Požegi i Zagrebu te bio nastavnik matematike na Šumarskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao (1899) na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Bavio se poviješću egzaktnih znanosti i u tom je području izradio doktorsku disertaciju o Marinu Getaldiću. Potaknuo je osnivanje Zvjezdarnice Hrvatskoga prirodoslovnog društva na Popovu tornju u Zagrebu i bio njezinim ravnateljem 1903–13. i 1920–25. Bio je djelatan u društvenom životu kao član i predsjednik Matice hrvatske, Hrvatskoga prirodoslovnoga društva, predsjednik prvoga radiokluba u Zagrebu, predsjednik društva srednjoškolskih profesora te pokretač i urednik Almanaha Bošković. Napisao je ili preveo dvadesetak knjiga: Crte o magnetizmu i elektricitetu (1891), Naše nebo (1895), Vrieme: crtice iz meteorologije (1897), Valovi i zrake (1903), Gibanja i sile: crtice iz mehanike neba i Zemlje (1915), Telegraf i telefon bez žica (1925) i dr. Također autor udžbenika fizike za niže razrede gimnazije (1899) te udžbenika eksperimentalne fizike za više i srednje i njima slične škole (1902). Po njem je nazvan planetoid (7364 Otonkucera).

Kučera, Oton. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34408>.