struka(e):
Ladislav IV. Kumanac
hrvatsko-ugarski kralj
Rođen(a): ?, 5. VIII. 1262.
Umr(la)o: zamak Köröszeg, 10. VII. 1290.

Ladislav IV. Kumanac, hrvatsko-ugarski kralj (?, 5. VIII. 1262zamak Köröszeg, 10. VII. 1290). Najstariji sin hrvatsko-ugarskoga kralja Stjepana V. Arpadovića i kumanske princeze Elizabete. Stupio je na prijestolje nakon očeve smrti 1272. dok ga je u koprivničkoj utvrdi zatočenoga držao slavonski ban Joakim Pektar, iz ugarskoga plemićkog roda Gút-Keled, otevši ga vjerojatno u dogovoru s njegovom majkom, a s namjerom da natjera kralja Stjepana V. da sa sinom podijeli vlast. Razdoblje njegove vladavine do 1277., kada je bio pod majčinim skrbništvom, obilježili su žestoki sukobi ugarskih velikaša (Gút-Keleda, Hédera i Csáka te Gisingovaca) u borbi za dominaciju u kraljevstvu, kao i sukobi s češkim kraljem Otakarom II. Na inicijativu ugarskih prelata 1277. na Rakoškom polju (Rákos) nedaleko od Budimpešte sastao se sabor crkvenih velikodostojnika, velikaša, plemića i Kumana, na kojem je Ladislav proglašen punoljetnim, a koji se smatra začetkom parlamentarizma u Ugarskoj. Zavladavši samostalno, suzbio je 1278. pobunu plemićkog roda Geregye u istočnoj Ugarskoj te sklopio savez protiv Otakara II. s Rudolfom I. Habsburškim kojemu je ključno pomogao da iste godine porazi češkoga kralja. Ta je pobjeda ojačala Ladislava i u odnosu prema Gisingovcima pod čijom se vlašću nalazila zapadna Ugarska te veći dijelovi Slavonije sjeverno od rijeke Save. Također je 1280. okončao sukobe u Slavoniji između rodova Gút-Keleda i Babonića. U osobnom se životu priklanjao kumanskim običajima zbog čega je i dobio nadimak. Zbog papine optužbe da je odbacio kršćansku vjeru bio je prisiljen obvezati se na pokrštavanje Kumana, što je dovelo do njihove pobune. Premda je u više ratova, vođenih 1279–82., porazio Kumane, ubrzo se vratio njihovu načinu života, a njegovo je favoriziranje Kumana izazvalo šire nezadovoljstvo te pridonijelo produbljenju jaza između njega i ugarske aristokracije. Započeli su neredi, te su borbe između kralja i velikaša dovele zemlju u stanje potpune anarhije, koje se nastavilo sve do Ladislavove smrti i u kojem su najmoćnije velikaške obitelji svojim zemljama vladale gotovo samostalno. U Slavoniji su, osobito u krajevima južno od Save, prevlast stekli knezovi Babonići, dok su u Hrvatskoj i Dalmaciji svoju vlast učvrstili knezovi Bribirski, na čelu s banom Pavlom I. Bribirskim. U borbi s velikašima oslanjao se na niže plemstvo, kojemu je 1289. izdao i povlasticu. Ubijen je u atentatu koji su počinila dvojica Kumana dok je boravio u jednom od kumanskih logora. Njegovom je smrću izumro glavni ogranak Vazulove loze Arpadovića.

Citiranje:

Ladislav IV. Kumanac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ladislav-iv-kumanac>.