Landau, Lev Davidovič

ilustracija
LANDAU, Lev Davidovič

Landau [landa'u], Lev Davidovič, ruski fizičar (Baku, 22. I. 1908Moskva, 1. IV. 1968). Od 1932. ravnatelj Instituta za fiziku u Harkovu; izgradio je tzv. sovjetsku školu teorijske fizike, pa je Harkov postao središte teorijske fizike u bivšem SSSR-u. Od 1946. član Akademije znanosti SSSR-a, od 1947. profesor u Moskvi. Landau je istraživao gotovo cijelo područje teorijske fizike: teoriju polja, dijamagnetizam tvrdoga tijela, kvantnu elektrodinamiku, fiziku niskih temperatura, nuklearnu fiziku, probleme elementarnih čestica i kozmičke zrake. Smatra se jednim od najvećih fizičara XX. st. Za radove o superfluidnosti helija dobio je 1962. Nobelovu nagradu za fiziku. Autor je niza udžbenika. Posmrtno su mu izdani Sabrani radovi (Sobranie trudov, I–II, 1969).

Landau, Lev Davidovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35298>.