Legrad, naselje i općinsko središte 15 km sjeverno od Koprivnice; 862 st. (2021). Leži na desnoj obali rijeke Drave, u blizini utoka Mure, na 132 m apsolutne visine. Kasnobarokna župna crkva Presvetoga Trojstva (oko 1780); pet pilova iz XVIII. st. Nalazi predmeta iz VIII. i VII. st. pr. Kr. (konjska oprema). Poljodjelstvo; stočarstvo (svinja, govedo). Rašireno je košaraštvo (košare, stolice, stolovi i dr.). – Prvi se put spominje 1384. U XV. je st. Legrad dobio status trgovišta (oppidum). Katolička se župa spominje od 1540. Nakon pada Sigeta 1566. Legrad postaje najisturenije međimursko uporište pa je 1567–72. ondje izgrađena nova protuosmanska utvrda koja je bila u sastavu ugarske krajine između Drave i balatona (Kaniška krajina). Članovi obitelji Zrinski zapovijedali su posadom utvrde od njezina podizanja sve dok im 1671. nije oduzeto Čakovečko vlastelinstvo. Grad je kratko bio pod osmanskom vlašću 1577–79. i 1600. Ferdinand III. Habsburški dodijelio je 1643. Legradu privilegij slobodnoga trgovišta, a sredinom XVII. st. spominje se kao grad (civitas). Od druge polovice XVI. do početka XVIII. st. većinu stanovništva činili su protestanti. Katolička je župa bila obnovljena 1641. kada je sagrađena drvena crkva, a 1784. podignuta je i nova barokna crkva. U XVII. i XVIII. st. u Legradu se razvila trgovina i cehovi (čizmarski 1697., brodarski 1717., tkalački 1747., mlinarski 1768). Sve do 1918. nalazio se u sastavu madžarske županije Zala (1848–61. bio u sastavu Hrvatske). Za II. svjetskoga rata bio je pod madžarskom okupacijom (1941–45).
