Magnus [ma'~], Heinrich Gustav, njemački kemičar i fizičar (Berlin, 2. V. 1802 – Berlin, 4. IV. 1870). Studirao i doktorirao (1827) na Sveučilištu u Berlinu, gdje je bio profesor od 1831. i dekan (1861–62). Otkrio perjodnu kiselinu (1833) i platinoamonijeve kompleksne spojeve, npr. Magnusovu zelenu sol [Pt (NH3)4] [PtCl4]. Bavio se istraživanjem apsorpcije plinova u krvi (1837–45), širenja plinova prilikom zagrijavanja (1841–44), otklona topovskih projektila od parabolične putanje (1853), termoelektricitetom (1851), elektrolizom (1856), induciranjem električne struje (1858–61), istraživanjem toplinske vodljivosti plinova (1860) i dr. (→ magnusov efekt)
