Michelson, Albert Abraham

ilustracija
MICHELSON, Albert Abraham
ilustracija1ilustracija2

Michelson [mại'kəlsən], Albert Abraham, američki fizičar (Strelno, Pruska, danas Strzelno, Poljska, 19. XII. 1852Pasadena, SAD, 9. V. 1931). Diplomirao (1873) na Pomorskoj akademiji u Annapolisu, Maryland, gdje je do 1879. bio znanstveni instruktor i započeo raditi na problemu točnoga mjerenja brzine svjetlosti, što mu je bila znanstvena strast do kraja života. Radi usavršavanja u optičkim metodama mjerenja, otišao je 1880. u Europu, gdje je proveo dvije godine u Berlinu, Heidelbergu i Parizu. Nakon povratka u SAD bio je profesor fizike u Clevelandu, Worcesteru i u Chicagu. Poznat je po interferometrijskome mjerenju brzine gibanja Zemlje prema hipotetičnome eteru i dokazu da je brzina svjetlosti temeljna prirodna konstanta. Za konstrukciju interferometra, što nosi njegovo ime, te za niz spektroskopskih i metroloških otkrića dobio je 1907. Nobelovu nagradu za fiziku. Osim mjerenja eterskoga pomaka, koje je nedvojbeno dokazalo da eter ne postoji (→ michelson-morleyev pokus), dobio je i najtočniji podatak toga doba za brzinu svjetlosti usavršenom metodom Foucaultova rotirajućeg zrcala (1879), definirao je i mjerio etalon metra brojem valnih duljina crvene svjetlosti emitirane od pobuđenih kadmijevih atoma (1893), mjerio promjer zvijezde Betelgez s pomoću interferometra i teleskopa (1920), što je bilo jedno od prvih preciznih mjerenja u astronomiji. Bio je predsjednik Nacionalne akademije znanosti SAD-a (1923–27). Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Michelson).

Michelson, Albert Abraham. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40558>.