normala (prema lat. normalis: napravljen s pomoću kutomjera), u geometriji, okomica, pravac (znak n), koji je okomit na drugi pravac ili ravninu.
Normala ravninske krivulje y = f (x) jest pravac okomit na tangentu krivulje u diralištu (x0, y0) i u Kartezijevu koordinatnom sustavu zadan jednadžbom y – y0 = – (x – x0) / f ' (x0).
Normala plohe jest pravac okomit na tangencijalnu ravninu te plohe u diralištu. Svaka ravnina koja prolazi normalom plohe siječe plohu u tzv. normalnom presjeku.
Normalna ravnina prostorne krivulje okomita je na tangentu prostorne krivulje i prolazi diralištem, te u njoj leži normala.
U analitičkoj geometriji, vektor (znak n), koji definira orijentaciju plohe u pojedinoj točki, često jedinični vektor. Ako je ploha zadana funkcijom: f(x, y, z) = 0, onda je njezina normala: n = ∇f /| ∇f |, količnik gradijenta funkcije f i njegove apsolutne vrijednosti.
