normala (prema lat. normalis: napravljen s pomoću kutomjera).
U geometriji (znak n), okomica, svaki pravac koji je okomit na drugi pravac ili ravninu.
Normala ravninske krivulje y = f (x) jest pravac okomit na tangentu krivulje u diralištu (x0, y0) i u Kartezijevu koordinatnom sustavu zadan jednadžbom y – y0 = – (x – x0) / f ' (x0). Normala plohe jest pravac okomit na tangencijalnu ravninu te plohe u diralištu. Svaka ravnina koja prolazi normalom plohe siječe plohu u tzv. normalnom presjeku. Normalna ravnina prostorne krivulje jest ravnina koja je okomita na tangentu prostorne krivulje i prolazi diralištem, te u njoj leži normala.
U analitičkoj geometriji (znak n), vektor koji definira orijentaciju plohe u pojedinoj točki, često jedinični vektor. Ako je ploha zadana funkcijom: f(x, y, z) = 0, onda je njezina normala: n = ∇f /| ∇f |, količnik gradijenta funkcije f i njegove apsolutne vrijednosti.
