struka(e):

Ohmov zakon [o:'m~] (po Georgu Simonu Ohmu), fizikalni zakon prema kojem je jakost električne struje I u vodiču pri konstantnoj temperaturi definirana kao omjer električnoga napona U koji uzrokuje električnu struju i električnoga otpora R:

I = U/R.

Varijante tog oblika zakona također se nazivaju po Ohmu: U = I · R, R = U/I, I = U · G (gdje je G električna vodljivost: G = 1/R), pa i neki izvedeni oblici, npr. za vodiče pri različitim temperaturama.

Ohmov zakon u mikroskopskom obliku opisuje jakost električne struje s pomoću svojstava čestica koje prenose električni naboj: I = nvqS, gdje je n broj slobodnih čestica koje prenose električni naboj, v srednja brzina gibanja nosilaca električnoga naboja, q električni naboj nosilaca električnoga naboja, S ploština poprečnoga presjeka vodiča.

Ohmov zakon za izmjenični strujni krug glasi: i = u/Z, gdje je i izmjenična električna struja, u izmjenični električni napon, a Z ukupni električni otpor (impedancija), pri čemu je Z² = R² + (RLRC)², RL induktivni električni otpor, RC kapacitivni električni otpor.

Citiranje:

Ohmov zakon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ohmov-zakon>.