STRUKE:

orbita

ilustracija
ORBITA, staze pratitelja oko centralnog tijela (C) – 1. kružna, 2. eliptična, 3. parabolična, 4. hiperbolična

orbita (latinski, od orbis: krug).

1. U astronomiji i astronautici, putanja u obliku konike po kojoj se giba svemirsko tijelo manje mase u gravitacijskom polju svemirskoga tijela veće mase. Zatvorena orbita svemirskih tijela elipsa je sa žarištem u kojem se nalazi središnje tijelo ili središte mase. Takve su orbite planeta i njihovih prirodnih satelita u Sunčevu sustavu. Otvorena orbita je parabola (npr. orbita nekih kometa) ili hiperbola. Orbite umjetnih satelita, koje mogu biti kružne ili eliptične, označuju se s obzirom na način gibanja oko Zemlje: geosinkrona orbita ima period 1 d, dok je geostacionarna orbita ona geosinkrona orbita kojom se satelit postavlja iznad istoga položaja na Zemljinoj površini. Polarna, odnosno kvazipolarna orbita, prelazi preko polova, odnosno blizu njih. Sa Suncem sinkronizirana orbita ima ravninu uvijek uperenu u Sunce ili pod stalnim kutnim odmakom od Sunca, a satelit prelazi preko ekvatora uvijek u isto doba dana. Prijelazna orbita, uvedena radi ekonomičnosti, orbita je između početne i konačne orbite pri postavljanju satelita. Orbita za parkiranje privremena je orbita satelita. Proletna orbita je orbita kojom letjelica prolazi pokraj svemirskoga tijela (npr. Mjeseca ili nekog planeta).

2. U anatomiji, očna šupljina (očnica), parna i simetrična udubina u lubanji, koja sadrži očnu jabučicu, vanjske očne mišiće, očni živac te druge živce i krvne žile, suznu žlijezdu, masno i vezivno tkivo. Okružena je kostima i ima zaštitnu ulogu.

orbita. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45401>.