piroelektričnost

piroelektričnost (engl. pyroelectricity, od piro- + electricity: električnost), svojstvo nekih materijala da se pri promjeni temperature električno polariziraju, a pritom je količina nastalog električnog naboja proporcionalna promjeni temperature. Piroelektričnost se tumači promjenom udaljenosti među ionima kristalne rešetke, a pokazuju ju neki prirodni kristali (npr. turmalin, na kojem je ta pojava prvi put opažena), umjetno proizvedeni keramički materijali te neki polimeri, npr. poli(viniliden-difluorid). Svi piroelektrični materijali pokazuju i piezoelektrična svojstva, jer su te dvije pojave usko povezane. Zbog svoje osjetljivosti na male promjene temperature piroelektrični materijali rabe se kao osjetila za registriranje prisutnosti i kretanja živih bića u njihovoj blizini (u prostorijama, u okolici zgrada i sl.). Naziv piroelektričnost uveo je 1824. škotski znanstvenik D. Brewster.

piroelektričnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48394>.