STRUKE:

polarimetar

polarimetar (polar[izacija] + -metar), optički instrument kojim se mjeri kut zakretanja ravnine polarizacije za zraku linearno polarizirane svjetlosti koja prolazi optički aktivnom tvari. Sastoji se od dvaju polarizatora (polarizator i analizator). Ako polarizator i analizator stoje u ukriženome položaju, kroz njih ne prolazi svjetlost. Kada se između njih stavi otopina optički aktivne tvari (npr. šećer u vodi), zakrenut će se u njoj ravnina polarizacije i svjetlost će proći kroz analizator. Zakretanjem analizatora do položaja u kojem svjetlost ponovno ne prolazi kroz polarimetar, određuje se kut zakretanja ravnine polarizacije svjetlosti. Budući da zakretanje ovisi i o koncentraciji otopine, može se mjerenjem kuta zakretanja odrediti koncentracija optički aktivne tvari u otopini.

polarimetar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49080>.