Sunčev sustav

Sunčev sustav, sustav koji se sastoji od Sunca i manjih svemirskih tijela povezanih gravitacijskom silom. Sadrži osam planeta, pet patuljastih planeta, više od 170 njihovih prirodnih satelita, te mnoštvo manjih tijela: kometa, planetoida, kentaura, objekata Kuiperova pojasa, transneptunskih tijela, meteoroida i međuplanetarne tvari. Sunčeva plazma ispunja heliosferu, a Sunčev vjetar širi se u svim smjerovima do rubova sustava gdje se nalazi područje Oortova oblaka.

Tijela sunčeva sustava

Osam planeta razvrstano je u dvije skupine, unutarnju ili terestričku, gdje se nalaze Zemlja i njoj slična tri planeta (Merkur, Venera i Mars), te u vanjsku ili jovijansku, s Jupiterom i njemu sličnim divovskim planetima Saturnom, Uranom i Neptunom. Unutarnja je skupina stjenovita, s tankim atmosferskim slojem (bez njega je jedino Merkur). Jovijanski su planeti plinoviti s malom stjenovitom jezgrom i njihov je sastav bliži sastavu protoplanetarnoga oblaka iz kojega su planeti nastali. Kemijski sastav Jupitera gotovo je identičan Sunčevu. Razlika između tih dviju skupina planeta posljedica je razvoja u kojem je zračenje mladoga Sunca zagrijalo površine bližih planeta i očistilo ih od lako isparivih elemenata. Na čvrstoj se površini geološkim procesima razvila sekundarna atmosfera od pretežnog ugljikova dioksida (Venera i Mars) i tercijarna atmosfera Zemlje od dušika i kisika.

Patuljasti planeti su vrsta tijela Sunčeva sustava ustanovljena 2006. prema određenju Međunarodnoga astronomskoga saveza. Skupina obuhvaća pet tijela: Cerera, Erida, Haumea, Makemake i Pluton.

Glavni planetoidni pojas nalazi se u području između Marsa i Jupitera sadrži planetoide i meteoroide, mala čvrsta tijela građena od stijena i metala. Ta se tijela razvijaju sudarno, a gibaju se oko Sunca istim smjerom kao i planeti, ali su im staze izduženije, zbog čega neki odlaze dalje od Saturna ili se približavaju Suncu bliže od Merkura. Zbog intenzivna praćenja i poboljšanja mjernih metoda, u novije se doba otkriva mnogo planetoida i meteoroida koji prolaze pokraj Zemlje.

Putanje kentaura presijecaju putanje Jupitera, Saturna, Urana ili Neptuna. Bliža transneptunska tijela gibaju se u blizini ekliptike, dok su dalja raspršenija pa se dijele u Kuiperov pojas i raspršeni disk. Građena su od stijena i leda. Na najvećoj udaljenosti od Sunca kruže pretežno zaleđena tijela, s udjelom prašine, kometi, kojih se manji dio nalazi u području divovskih planeta (kratkoperiodni kometi), dok većina pristiže iz Oortova oblaka i ima periode od više tisuća godina (dugoperiodni kometi). Kometi u prolazu blizu Sunca razvijaju komu i rep te se postupno raspadaju. Ostarjeli kometi bez hlapljive tvari sliče planetoidima.

Razvoj Sunčeva sustava

Sunčev Sustav vjerojatno je počeo nastajati prije približno 4,6 milijarda godina iz velikog oblaka plina i prašine koji se počeo pretvarati u protoplanetarni disk s vrućim, gustim središtem. Što je disk bio splošteniji, brže se vrtio, a zbog gravitacijske nestabilnosti nastajali su prstenovi. U prstenovima su se stjenovite i metalne čestice nakupljale u planetezimale, od kojih su nastali planeti i sitnija tijela, a središte diska zagrijavalo se dok nije postalo zvijezda. Postojeći podatci dokazuju da su planeti srasli od tvari prisutne u međuzvjezdanom oblaku od kojega je nastalo i Sunce prije 4,65 milijarda godina. Tijela manje mase i ona udaljenija od Sunca brže su se hladila, zbog čega je starost najstarijega stijenja pojedinih tijela različita (npr. na Mjesecu 4,45 milijarda godina, a na Zemlji 3,7 milijarda godina). Udaljeni planeti i njihovi sateliti brže su postigli sadašnju nisku temperaturu pa su gravitacijskom silom privukli plin iz maglice.

Pregled glavnih značajki planeta Sunčeva sustava (2017)

  Merkur Venera Zemlja Mars Jupiter Saturn Uran Neptun
Fizičke značajke
Masa (Zemlja = 1) 0,055 0,815 1 0,107 317,8 95,2 14,5 17,1
Ekvatorski promjer (re) (km) 4879 12 104 12 756 6,792 142 984 120 536 51 120 49 528
Sploštenost (re – rp)/re   (rp – polarni promjer) 0,000 0,000 0,0033 0,0059 0,065 0,098 0,023 0,017
Volumen (Zemlja = 1) 0,055 0,866 1 0,15 1321 764 63 58
Srednja gustoća (voda = 1) 5,427 5,243 5,5 3,933 1,326 0,687 1,27 1,64
Gravitacijsko ubrzanje na površini (Zemlja = 1) 0,38 0,90 1 0,38 2,53 1,065 0,89 1,14
Atmosfera (glavne komponente) nema CO2, N2 N2, O2 CO2 H2, He H2, He H2, He, CH4 H2, He, CH4
Srednja temperatura na vidljivoj površini (K) 700 (dan) 100 (noć) 737 22 218 165 134 76 59
Nagib osi prema stazi 177,4° 23,4° 25,2° 3,1° 26,7° 97,8° 28,3°
Broj poznatih satelita 0 0 1 2 69 62 27 13
Značajke putanje
Nagib staze prema ekliptici (inklinacija) 3,4° 1,85° 1,3° 2,49° 0,77° 1,77°
Vrijeme vrtnje oko osi (– označava retrogradnu vrtnju) 58,65 d –243 d 23h 56min 24h 37min 9h 55min 10h 39min –17h 14min 16h 7min
Vrijeme ophodnje oko Sunca 87,97 d 224,70 d 365,26 d 686,97 d 11,86 god. 29,46 god. 84,02 god. 164,79 god.
Najveća udaljenost od Sunca (106 km) 69,8 108,9 152,1 249,2 816,0 1509 3008 4536,9
Najmanja udaljenost od Sunca (106 km) 46,0 107,5 147,1 206,7 740,6 1350 2742 4459,3
Fizičke značajke
Srednja udaljenost od Sunca (106 km) 57,9 108,2 149,6 227,9 778,3 1429 2875 4498,4
Srednja udaljenost od Sunca (astron. jedinice) 0,387 0,723 1 1,524 5,203 9,555 19,22 30,11
Ekscentricitet staze 0,206 0,007 0,017 0,093 0,048 0,056 0,046 0,009
Srednja brzina gibanja po stazi (km/s) 47,4 35,0 29,8 24,1 13,1 9,7 6,8 5,4
Sunčev sustav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58787>.