Watson, James Dewey

ilustracija
WATSON, James Dewey

Watson [wɔ:'tsən], James Dewey, američki molekularni biolog (Chicago, 6. IV. 1928). Diplomirao zoologiju 1947. na Sveučilištu u Chicagu, a doktorirao 1950. na Sveučilištu Indiana, pod vodstvom S. E. Lurie. U Engleskoj se 1951. pridružio kristalografskoj skupini u Cavendishovu laboratoriju na Sveučilištu u Cambridgeu, koju je vodio J. C. Kendrew, te je u suradnji s F. H. C. Crickom započeo istraživati strukturu DNA. Služeći se kristalografskim podatcima koje su prikupili M. H. F. Wilkins i Rosalind Franklin, Watson i Crick su 1953. predložili model dvostruke uzvojnice DNA. Nakon toga Watson je istraživao građu RNA. Bio je profesor biologije na Harvardovu sveučilištu, a od 1968. ravnatelj te od 1994. do 2007. predsjednik Laboratorija Cold Spring Harbor u New Yorku, gdje se bavio istraživanjem raka. Objavio je mnoga značajna djela; Molekularna biologija gena (Molecular Biology of the Gene, 1965) i danas je najznačajniji udžbenik iz molekularne biologije, a Dvostruka uzvojnica (Double Helix, 1968) uzbudljiv je opis otkrića strukture DNA. Za to je otkriće Watsonu, Wilkinsu i Cricku 1962. dodijeljena Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu.

Watson, James Dewey. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 21.7.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65879>.