Biograd na Moru

Biograd na Moru, grad, luka i turističko središte na obali Pašmanskoga kanala, 28 km jugoistočno od Zadra; 5495 st. (2011). Leži na poluotočiću između uvala Bošana i Soline; pred obalom otočići Planac i Sv. Katarina, a u blizini Vransko jezero. Ostatci prvostolnice, trobrodne bazilike sa zidanim pilonima i oblim kontraforima, otkopani su početkom XX. st., poslije uništeni. Ostatci muškoga benediktinskog samostana sv. Ivana Evanđelista iz XI. st., s crkvom, također trobrodnom bazilikom, istraženi su i konzervirani. Od crkve sv. Tome ženskoga benediktinskog samostana iz istoga stoljeća ima samo manjih ostataka. Župna crkva sv. Anastazije sagrađena je 1761. na mjestu nekadašnje prvostolnice. Tik do nje otkriveni su ostatci ranokršćanske crkve (V. st.). Izvan staroga naselja nalaze se crkvice sv. Roka i sv. Ante iz XIX. st. U Zavičajnome muzeju arheološka zbirka s prapovijesnom, antičkom i starohrvatskom građom te zbirka brodskoga tereta s kraja XVI. st. Tvornica ribarske opreme i pribora (mreže). Brodske veze s Tkonom (otok Pašman); marina za jahte. – Prvi spomen sredinom X. st. (τò Bελóγραδον) u djelu Konstantina VII. Porfirogeneta. Od 1000. kratkotrajno priznaje mletačku vlast. Oko 1018. hrvatski prijestolni grad, a od sredine 1050-ih sjedište biskupije. Istodobno se osnivaju muški benediktinski samostan sv. Ivana Evanđelista i ženski sv. Tome, koje bogato obdaruje kralj Petar Krešimir IV. God. 1102. u Biogradu se ugarski vladar Koloman okrunio za hrvatskoga kralja. Od 1115. do 1124. nad Biogradom se izmjenjivala vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva i Mlečana, a 1125. mletačka ga je vojska osvojila i razorila. Biskupija se tada preselila u Skradin, a Biograd je izgubio status grada. Obnovili su ga 1202. zadarski izbjeglice koji su u njemu uspostavili komunalnu vlast u progonstvu pa se otada grad naziva i Zara vecchia. U XIII. i XIV. st. u posjedu bribirskih knezova Šubića, cetinskih knezova Nelipića i vranskih templara. Od 1409. do 1797. pod mletačkim upravom. Od 1598. sjedište zapovjednika hrvatskih postrojbi Biogradskoga primorja (governatore dei Croati di Zara vecchia). Razaran u mletačko-turskim ratovima u XVI. i XVII. st., a tijekom Kandijskoga rata (1646) kraće vrijeme i raseljen. Gospodarski uspon u XIX. i XX. st.; pod talijanskom okupacijom 1918–23. i 1941–43. U vrijeme Domovinskog rata 1991–95. pretrpio velika materijalna razaranja od srpskog topništva iz zaleđa.

Biograd na Moru. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7739>.