STRUKE:

ciklona

ilustracija
CIKLONA
ilustracija1ilustracija2

ciklona (engl. cyclone, prema grč. ϰύϰλος: krug), područje relativno sniženog tlaka u izvantropskim širinama, s promjerom od kojih 500 km do više tisuća km, u kojem postoji vrtložno strujanje zraka koje se može protezati i kroz cijelu troposferu. Na sinoptičkim kartama područje ciklone ograničeno je s više zatvorenih izobara; vjetrovi u cikloni pušu na sjevernoj polutki u smjeru suprotnom od gibanja kazaljke na satu, a na južnoj polutki u smjeru gibanja kazaljke na satu (ciklonalna cirkulacija). Zbog toga što je strujanje zraka u cikloni redovito povezano s minimumom u razdiobi tlaka na morskoj razini (barometarski ili barički minimum), katkada se područje sniženog tlaka zraka naziva i depresija.

Nastanak ciklone danas se najčešće tumači teorijom polarne fronte, koju su razvili norveški meteorolozi V. Bjerknes, H. Soberg i T. Bergeron. Uzduž crte gdje se dodiruju hladniji zrak iz polarnih predjela i topli zrak iz južnih širina, kao i ondje gdje postoje dovoljno izražene temperaturne razlike (polarna fronta), može nastati poremećaj koji se očituje prodorom hladne zračne mase prema jugu a toplije prema sjeveru, pa frontalna linija poprima izgled malog vala. Ako u atmosferi postoje povoljni uvjeti, mali val na fronti s vremenom se povećava, granice pak različitih zračnih masa, koje prodiru prema jugu odnosno sjeveru, poprimaju značajke atmosferskih fronta, na kojima se zrak uzdiže, pritom se vodena para kondenzira i nastaju oblaci iz kojih padaju oborine. Taj je proces popraćen padom tlaka na širem području, na kartama se uočava nekoliko izobara, a središte najnižega područja tlaka zraka ciklone je na vrhu područja toplog zraka (tzv. topli sektor ciklone), koji je omeđen toplom i hladnom frontom (v. slike na kojima je područje gdje padaju oborine označeno rasterom). Taj stadij razvoja ciklone nazivamo mladom ciklonom. U daljnjem razvoju ciklone hladni se zrak općenito brže giba od toploga, pa hladna fronta sustiže toplu i topli sektor postupno nestaje, a pri tlu postoji samo hladniji zrak. Taj stadij razvoja ciklone nazivamo okluzija, a frontu nastalu spajanjem tople i hladne fronte okludiranom frontom. Tlak zraka počinje posvuda rasti pa kažemo da se ciklona popunjava, a njezino kretanje sve više usporava i na kraju ciklona iščezne. Valja napomenuti da se na atmosferskim frontama koje se pomiču zajedno s ciklonom pojavljuju sve značajne vremenske promjene: mijenja se naoblaka, vjetar, tlak i temperatura zraka, padaju oborine i pojavljuju grmljavine.

Najizrazitiji je razvoj ciklone nad oceanima umjerenih širina: nad kopnom se zbog utjecaja reljefa ne mogu očitovati pojedine faze razvoja ciklone. Neka su područja osobito pogodna za nastanak ciklona (→ akcijski centri). Ciklone se najčešće kreću od zapada prema istoku brzinom od 30 do 40 km/h, no brzine im mogu katkada biti i mnogo veće, osobito u prvoj fazi razvoja (80 do 100 km/h). Ciklone su važne za mehanizam opće cirkulacije atmosfere, jer se s pomoću njih obavlja razmjena zračnih masa u umjerenom pojasu između viših i nižih geografskih širina, pa ih smatramo jednim od glavnih klimatskih karakteristika umjerenoga pojasa.

ciklona. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11840>.