STRUKE:

cvijet

ilustracija
CVIJET, albicija
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6ilustracija7ilustracija8ilustracija9ilustracija10ilustracija11ilustracija12ilustracija13ilustracija14ilustracija15ilustracija16ilustracija17ilustracija18ilustracija19ilustracija20

cvijet (lat. flos), biljni izdanak ili dio izdanka s metamorfoziranim listovima koji služe spolnomu rasplodu. Cvjetovi su prema vegetativnim dijelovima biljaka redovito jasno omeđeni kao posebne morfološke cjeline. – Najpotpunijom građom i najvećom raznolikošću ističu se cvjetovi kritosjemenjača. Oni imaju redovito pravilan oblik pa su najčešće aktinomorfni, odn. polisimetrični (mogu se s više ravnina podijeliti u po dva simetrična dijela, npr. mak) ili su zigomorfni, odn. monosimetrični (imaju samo jednu ravninu simetrije, npr. leptirnjače), rjeđe su bilateralni ili disimetrični (s dvjema ravninama simetrije, npr. srdašca), a samo iznimno asimetrični ili nesimetrični (kana).

Jedna je od važnih značajki pravoga cvijeta spolni dimorfizam, koji se vidi u građi i funkciji prašnika kao muških i plodnih listova kao ženskih spolnih organa. Cvjetovi kritosjemenjača imaju osim muških i ženskih spolnih organa još i poseban ovoj od neplodnih (sterilnih), često živo obojenih listića, koji čine ocvijeće (perianthium). Tipičan cvijet kritosjemenjača dvospolan je (monoklinski ili hermafroditski), tj. sadržava i muške i ženske organe. Rjeđi su u tih biljaka jednospolni (diklinski) cvjetovi, koji se nazivaju muški ili prašnički ako imaju samo prašnike, a ženski ili plodni ako imaju samo plodne listove (tučkove). Biljke s jednospolnim cvjetovima mogu biti jednodomne (monecične), kada se na istoj jedinki (individuumu) razvijaju i muški i ženski cvjetovi (npr. kukuruz, bukva, hrast), ili dvodomne (diecične), kada se na jednim jedinkama razvijaju samo muški a na drugima samo ženski cvjetovi (npr. vrba, topola, golesak). – Cvjetište je kratka os cvijeta, za koju su prirasli svi ostali njegovi dijelovi. U većine kritosjemenjača svi dijelovi cvijeta čine određen broj krugova ili ciklusa (pršljena); takvi se cvjetovi nazivaju cikličnima i oni se najčešće sastoje od 4 ili 5 ciklusa (tetraciklični ili pentaciklični); rjeđi su u tih biljaka aciklični cvjetovi, kojima su dijelovi smješteni na cvjetištu zavojito (spiralno, npr. magnolija) ili hemiciklični ako su neki dijelovi poredani u pršljenima, a neki spiralno.

Gl. su dijelovi potpuno razvijena cvijeta kritosjemenjača: cvjetište, ocvijeće, prašnici koji čine u dvospolnim cvjetovima andrecej i plodni listovi koji kao nosioci sjemenih zametaka čine u dvospolnim cvjetovima ginecej (gynaeceum). Cvjetište (receptaculum) u cvijetu kritosjemenjača najčešće je kratko; ono je ravno, izbočeno ili izdubeno. O obliku cvjetišta ovisan je položaj ostalih dijelova cvijeta na njemu. – Ocvijeće ili perijant (perianthium) zaštićuje kao vanjski ovoj ostale dijelove cvijeta, a različitim živim bojama i mirisima primamljuje kukce koji oprašuju cvijet. Često su svi listići ocvijeća oblikom, veličinom i bojom međusobno jednaki, što se naziva perigon (npr. tulipan). Češće je ocvijeće razlučeno u vanjsku, najčešće zelenu, čašku (calyx), koja je sastavljena od lapova (sepala), i unutar. vjenčić (corrolla), koji je redovito sastavljen od živo obojenih latica (petala). Listići ocvijeća (perigona, čaške, vjenčića) mogu biti jedan od drugoga odvojeni ili međusobno srasli. Prašnici (stamina) imaju u različitih skupina kritosjemenjača različitu građu i oblik. Najčešće je prašnik sastavljen od dvaju gl. dijelova: od tankoga drška ili niti (filamentum) i obično znatno deblje prašnice ili antere (anthera). Dršci su prašnika različite debljine i duljine, a ima i sjedećih prašnika, bez drška. Antera je sastavljena od dviju polutki ili teka (thecae), koje su međusobno vezane konektivom. Pojedina teka ima u sebi najčešće 2 peludnice ili polenovnice. U peludnicama se razvija pelud ili polen (pollen), poznat i pod nazivom cvjetni prah. To su mikroskopski sitna zrnca koja po svojem filogenetskom podrijetlu i načinu razvoja odgovaraju mikrosporama papratnjača, dok su same peludnice homologne mikrosporangijima tih biljaka. Peludna zrna najčešće su eliptična ili okrugla, a njihova se stijenka sastoji od dviju opni: unutarnje, tanke i nježne intine, i vanjske, debele i čvrste eksine, koja ima na površini raznolična zadebljanja u obliku bodljika, bradavica i bora. Kad se zrele peludnice otvore, iz njih izlaze peludna zrna u obliku prašine (to je važno u prvom redu za biljke koje se oprašuju vjetrom) ili pak tako da veći broj njih ostane slijepljen (često u biljaka koje se oprašuju kukcima). Ženski dio dvospolnoga cvijeta kritosjemenjača čine plodni ili karpelni listovi, koji tvore na placentama sjemene zametke (ovula) iz kojih se nakon oplodnje razvijaju sjemenke. Za razliku od golosjemenjača, plodni listovi cvjetova kritosjemenjača redovito su srasli u zatvorene tučkove (pistillum). U plodnici (ovarium), donjem, najširem dijelu tučka, nalaze se zatvoreni sjemeni zametci, jedan ili više njih. Na gornjem je dijelu tučka njuška (stigma), koja prilikom oprašivanja prihvaća pelud. Njuške različitih skupina kritosjemenjača različita su oblika, na površini su bradavičaste, dlakave, rasperjane ili sluzasto ljepljive. Njušku i plodnicu često veže vrat (stylus) koji ima većinom oblik tankog drška. Funkcija mu je dovođenje njuške u položaj povoljan za oprašivanje te provođenje i prehrana polenove mješinice u procesu oplodnje. Broj tučkova u cvijetu i njihova građa ovisi o broju plodnih listova koji čine ginecej. Ako se ginecej sastoji samo od jednoga plodnog lista, kao npr. u mahunarki, onda se u cvijetu nalazi samo jedan tučak. Ako je ginecej sastavljen od većeg broja plodnih listova, onda ili svaki plodni list tvori zaseban tučak (ginecej je apokarpan) ili su pak svi plodni listovi srasli u jedan tučak (ginecej je sinkarpan). Plodnica sinkarpnoga gineceja često je razdijeljena na više pretinaca (septa), a smještena je na cvjetištu tako da može biti nadrasla, obrasla ili podrasla. Nadrasle plodnice na izbočenom ili ravnom cvjetištu stoje iznad ostalih dijelova cvijeta ili u istoj visini s njima (hipoginski cvijet, npr. mak, lan, ljubica). Obrasle su plodnice smještene na dnu izdubenog cvjetišta, ali s njime nisu srasle (periginski cvijet, npr. trešnja). Podrasle su plodnice smještene također u izdubenom cvjetištu i s njim su potpuno srasle (epiginski cvijet, npr. kaćuni). Sjemeni zametci smješteni su unutar plodnice. Gl. je dio sjemenoga zametka njegovo središnje staničje, koje se naziva nucel (nucellus). Za placentu plodnice pričvršćen je sjemeni zametak drškom koji se naziva funikul (funiculus). Iz dna (chalaza) nucela izlaze 1 ili 2 ovoja (integumenta). Oni obavijaju cijeli nucel, a na vrhu ostavljaju mali otvor (mikropilu), koji omogućuje pristup do nucela. Tijekom dozrijevanja sjemenoga zametka razvija se unutar nucela embrionska ili zametna vrećica. Kada je sjemeni zametak zreo za oplodnju, nalazi se kod kritosjemenjača u embrionskoj vrećici normalnog tipa na gornjem polu 1 jajna stanica i 2 stanice koje se nazivaju sinergide, na donjem polu 3 stanice (antipode), a u sredini je smještena sekundarna jezgra embrionske vrećice. Kod kritosjemenjača poznat je i veći broj drugih tipova embrionskih vrećica.

Cvjetovi golosjemenjača razlikuju se od cvjetova kritosjemenjača nizom obilježja koja dokazuju njihov niži stupanj razvoja. Oni su (kod suvremenih predstavnika) uvijek jednospolni, razvijeni u obliku resa ili češera, i nemaju živih boja. Oprašuju se redovito vjetrom. Muški se cvjetovi golosjemenjača sastoje od određenog (ponekad velikoga) broja ljuskastih ili štitastih prašničkih listova, koji na donjoj strani nose veći i neodređen broj polenovnica. Ženski su cvjetovi sastavljeni od ljuskastih ili štitastih plodnih listova, a imaju na sebi većinom po 2 sjemena zametka, koja leže na otvorenim plodnim ljuskama, pa polenova zrna prilikom oprašivanja padaju izravno na mikropile sjemenih zametaka.

cvijet. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13045>.