Gorbačov, Mihail Sergejevič

ilustracija
GORBAČOV, Mihail Sergejevič
ilustracija1ilustracija2

Gorbačov [garbač’o'f], Mihail Sergejevič (Sergeevič), sovjetski i ruski političar i državnik (Privolje, 2. III. 1931). Diplomirao je pravo na Moskovskom sveučilištu 1955. Politički je napredovao u Stavropoljskom kraju, gdje je 1970. postao prvi sekretar regionalnoga partijskoga komiteta, a 1971. član CK Komunističke partije Sovjetskog Saveza – KPSS-a. Prešao je 1978. u Moskvu te je kao štićenik partijskog ideologa M. Suslova i šefa KGB-a J. Andropova brzo napredovao: 1978. sekretar CK KPSS-a za poljoprivredu, 1979. kandidat za člana Politbiroa, a 1980. punopravni član Politbiroa CK KPSS-a. Istupao je s reformskim zamislima Andropova kao generalnog sekretara CK KPSS-a, a nakon njegove smrti (1984) i kratkotrajne vladavine konzervativca K. Černjenka, izabran je 1985. za generalnoga sekretara CK KPSS-a. Potaknuo je program brze tehnološke modernizacije gospodarstva i državne uprave. Zbog slabih rezultata 1987. potaknuo je korjenitije reforme radi oslobođenja kulture od političke stega i radi veće slobode tiska (glasnost), kao i restrukturiranja gospodarskog i političkog sustava (perestrojka), uvođenjem tržišnih mehanizama i elemenata izborne konkurencije (liste s više kandidata, tajni izbori). Usmjeravao je vanjsku politiku prema smanjivanju napetosti između velesila te okončanju hladnoga rata. U prosincu 1987. potpisao je s američkim predsjednikom R. W. Reaganom sporazum o uništenju zaliha nuklearnih projektila srednjega dometa, a tijekom 1988–89. nadzirao je povlačenje sovjetske vojske iz Afganistana. Njegova je politika ohrabrivala reformske promjene u državama Istočnoga bloka, a kada su 1989–90. uspostavljene nekomunističke vlade u Poljskoj, DR Njemačkoj, Madžarskoj i Čehoslovačkoj, složio se s odlaskom sovjetske vojske iz tih država. U ljeto 1990. pristao je na ujedinjenje Njemačke. Kako bi učvrstio svoju vlast, u listopadu 1988. preuzeo je i mjesto predsjednika prezidija Vrhovnog sovjeta SSSR-a, kojemu su ustavnim promjenama bile dane široke izvršne ovlasti. U ožujku 1990. izabran je za prvoga predsjednika SSSR-a. Njegova je reformska politika dovela do demokratizacije i decentralizacije sovjetskog društva i države, ali nije mogla riješiti sve dublju gospodarsku i političku krizu. Za neuspjelog puča konzervativnih snaga u kolovozu 1991., dok je tri dana bio u kućnom zatvoru, izgubio je politički utjecaj, a njegovu je ulogu preuzeo predsjednik Ruske Sovjetske Socijalističke Republike B. Jeljcin. Nakon odluke konstitutivnih republika da umjesto SSSR-a uspostave Zajednicu neovisnih država, Gorbačov je 25. XII. 1991. podnio ostavku na mjesto predsjednika SSSR-a, pa je ta država prestala postojati. Za doprinos svjetskom miru dobio je Nobelovu nagradu za mir 1990. Danas je aktivan kao kritičar režima V. Putina. Njegova knjiga Perestrojka prevedena je na sve važnije svjetske jezike.

Gorbačov, Mihail Sergejevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 26.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22683>.