Schrödinger, Erwin

ilustracija
SCHRÖDINGER, Erwin

Schrödinger [šrø:'diŋgəɹ], Erwin, austrijski fizičar i filozof znanosti (Beč, 12. VIII. 1887Beč, 4. I. 1961). Studirao na Sveučilištu u Beču, 1920. postao asistentom kod M. Wiena u Beču, potom profesor u Stuttgartu, Breslauu (danas Wrocław), Zürichu (zamijenio M. von Lauea) i Berlinu, gdje je naslijedio M. Plancka. Dolaskom A. Hitlera na vlast napustio je Njemačku 1933. i otišao u Oxford, a 1936. prihvatio je položaj na Sveučilištu u Grazu. Napustio je Austriju nakon pripojenja Njemačkoj i postao direktorom Škole za teorijsku fiziku u Institutu za napredna istraživanja u Dublinu. Nakon umirovljenja 1955. vratio se u Beč, u svojstvu profesora emeritusa na Sveučilištu. Jedan je od osnivača moderne kvantne mehanike. Prvi je pokazao da su valna mehanika i matrična mehanika fizikalno ekvivalentne. Gradio je mostove između fizike, kemije, biologije i filozofije. Za novu kvantnu teoriju atoma u usporedbi s Bohrovom teorijom atomskih staza, podijelio je Nobelovu nagradu iz fizike 1933. zajedno s P. A. M. Diracom. Djela: Što je život? (What is Life?, 1944), Struktura prostora-vremena (Space-Time Structure, 1950), Priroda i Grci (Nature and the Greeks, 1954).

Schrödinger, Erwin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=54985>.