Schrödinger, Erwin

ilustracija
SCHRÖDINGER, Erwin

Schrödinger [šrø:'diŋgəɹ], Erwin, austrijski fizičar i filozof znanosti (Beč, 12. VIII. 1887Beč, 4. I. 1961). Doktorirao (1910) na Sveučilištu u Beču. Postao asistentom u Jeni (1920), potom profesor na sveučilištima u Stuttgartu (1920), Breslauu (danas Wrocław) (1921), Zürichu (1921–27), Berlinu (1927–34), Oxfordu (1934–36), Grazu (1936–40) i postao direktorom Škole za teorijsku fiziku u Institutu za napredna istraživanja u Dublinu (1940–55). Nakon umirovljenja 1955. vratio se u Beč, u svojstvu profesora emeritusa na Sveučilištu. Jedan je od osnivača moderne kvantne mehanike. Izgradio je teoriju koja opisuje dualizam, čestičnu i valnu prirodu tvari. Prvi je pokazao da su valna mehanika i matrična mehanika fizikalno ekvivalentne. Gradio je mostove između fizike, kemije, biologije i filozofije. Za novu kvantnu teoriju atoma u usporedbi s Bohrovom teorijom atomskih staza, podijelio je Nobelovu nagradu iz fizike 1933. s Paulom Adrienom Mauriceom Diracom. Djela: Što je život? (What is Life?, 1944), Struktura prostora-vremena (Space-Time Structure, 1950), Priroda i Grci (Nature and the Greeks, 1954). Bio je član Royal Society (od 1949). Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Schrödinger) i planetoid (13092 Schrödinger).

Schrödingerova jednadžba je temeljna jednadžba kvantne mehanike.

Schrödingerova mačka je misaoni eksperiment koji propituje temelje kvantne mehanike.

Schrödinger, Erwin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=54985>.