Shaw, George Bernard

ilustracija
SHAW, George Bernard

Shaw [šɔ:], George Bernard, irski dramatičar, kritičar i esejist (Dublin, 26. VI. 1856Ayot St. Lawrence, Hertfordshire, 2. XI. 1950). Zbog nesređenih obiteljskih prilika često je mijenjao škole te je formalno obrazovanje završio u Dublinu u 15. godini. Pošto je nekoliko godina radio kao činovnik i živio s ocem, pridružio se (1876) u Londonu majci, darovitoj pjevačici, koja je kao učiteljica glazbe ondje zasnovala novu obitelj. Neuspješno se okušao (1879–83) kao romanopisac, a potom, s više uspjeha, kao glazbeni i kazališni kritičar te esejist. Poglede na dramu i kazalište sažeo je u studiji Bit ibsenizma (The Quintessence of Ibsenism, 1891), kojom je postavio estetičke i etičke temelje svojemu dramskom radu; poglede na glazbu izložio je u studiji Savršeni wagnerijanac (The Perfect Wagnerite, 1898). Usporedno je sudjelovao u osnutku socijalističkoga Fabijanskoga društva (1884) i postao jednim od njegovih najistaknutijih članova (pamfleti Fabijanski manifestThe Fabian Manifesto, 1884., Socijalizam za milijunašeSocialism for Millionaires, 1901., i dr.). Bio je uvjereni vegetarijanac te se protivio svim oblicima zloporabe i mučenja životinja. Premda osobno nije cijenio suvremeno glumište, shvatio ga je kao učinkovitu javnu tribinu pa zato najznačajniji dio njegova knjiž. opusa obuhvaća više od 60 dramskih tekstova s opsežnim, deskriptivnim i narativnim didaskalijama. Duhovitim dijalozima i aforističkim replikama, kojima se koristio i izvan kazališta, paradoksalnim obratima u radnji i ponašanju likova, npr. pri razrješenju ljubavnoga trokuta (Candida, 1894) ili u naoko nepomirljivu sukobu između oca, bogatoga tvorničara oružja, i kćeri, pripadnice Vojske spasa (Major Barbara, 1905), psihološki je, sociološki i etički precizno gradio likove koje je nerijetko držao glasnogovornicima različitih svjetonazora i ideologija. Oblikovao ih je u skladu sa svojom podjelom ljudi na filistre, idealiste i realiste i u skladu s tezom o djelatnoj prisutnosti »životne sile« u pojedincu, društvu i prirodi (utemeljenoj na vitalističkoj filozofiji F. Nietzschea, H. Bergsona i dr.). Od ranijih, ibsenovski angažiranih drama, najpoznatije su Udovičke kuće (ili KućevlasniciWidowers’ Houses, 1892), o bogataškom izrabljivanju obespravljenih i siromašnih, Đavolov učenik (The Devil’s Disciple, 1897), o nužnosti prihvaćanja životnoga poziva, Zanat gospođe Warren (Mrs. Warren’s Profession, 1898), o intelektualnom razvoju i društvenom usponu mlade djevojke, plaćenima novcem što ga je njezina majka stekla vođenjem javnih kuća. Na kazališnom repertoaru zadržale su se i njegove kostimirane satire o zapadnoj civilizaciji i njezinim lažnim idealima (Cezar i KleopatraCaesar and Cleopatra, 1898; Sveta IvanaSaint Joan, 1923) te dvije travestije mitova. Prva je o Pigmalionu, Pygmalion (1914), što kroz odnos profesora fonetike i prodavačice cvijeća, koja se zahvaljujući govornim vježbama preobražava u junakinju salona, donekle anticipira shvaćanje diskursa kao sredstva moći i »izvedbe identiteta« (djelo je 1956. adaptirano u mjuzikl Moja draga ladyMy Fair Lady), a druga o Don Juanu, Čovjek i nadčovjek (Man and Superman, 1903), s dominantnim likom mlade žene kao utjelovljene »životne sile« i vješte osvajačice odabranoga muškarca. Premda je vrhuncem svojega dramskog rada držao »metabiološku pentalogiju« o povijesti ljudskoga roda, kulture i društvenih institucija, dramu Natrag Metuzalemu (Back to Methuselah, 1921), koja počinje u Rajskom vrtu, a završava u tisućama godina dalekoj budućnosti, kritika i kazalište nisu prihvatili, kao ni veći broj njegovih kasnih drama. Trajno je bio zaokupljen ekonomskim i političkim teorijama, stvaralačkom evolucijom, reformom engleskoga pravopisa i dr., sjedinjujući protuslovlja satiričara i mistika, oštra ali duhovita kritičara te nepopravljiva idealista i osobenjaka. Sabrana djela objavljena su u 37 svezaka (1931–49); pisma (4 sveska 1965–88), glazbene kritike (3 sveska 1981) te kazališne kritike (4 sveska 1993). Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1925.

Shaw, George Bernard. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.4.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55681>.