sinoptička meteorologija

sinoptička meteorologija, grana meteorologije koja se bavi analizom i prognozom vremena na temelju prizemnih i visinskih podataka o stanju atmosfere na širem području, koristeći se numeričkim metodama. Osnova je sinoptičke meteorologije uporaba podataka o vremenu koji su dobiveni istodobnim mjerenjem i opažanjem sa širokoga područja neke države, kontinenta, pa i cijeloga planeta. Prizemni podatci odnose se na mjerenja i opažanja dobivena standardnim međunarodno prihvaćenim metodama na visini od 2 m nad tlom (u sinoptičkoj mreži postaja svaka tri sata), dok visinska mjerenja ponajprije obuhvaćaju radiosondažna mjerenja slobodne atmosfere sve do približno 30 ili do 40 km, koja se provode dva puta na dan, i to u 00 i 12 sati po svjetskom vremenu. Osim toga već velik broj komercijalnih zrakoplova provodi radiosondažna mjerenja nad oceanima, gdje je aktivno i više tisuća usidrenih i plovećih bova koje provode meteorološka i oceanografska mjerenja. S povijesnoga gledišta važna je osnovna teorija polarne fronte bergenske meteorološke škole (postavljena na Sveučilištu u Bergenu, Norveška, u doba I. svjetskog rata), koja je poslije bila dopunjavana novim spoznajama. Praktična metodika poznata je kao »analiza zračnih masa«, a provodi se na sinoptičkim kartama. To su geografske karte u koje se brojkama i simbolima ucrtavaju rezultati što ih daju meteorološke postaje mjerenjem i motrenjem tlaka, temperature i vlage zraka, smjera i brzine vjetra, oblaka itd. Sva su ta opažanja istodobna i zato karta daje pregled (sinopsis) stanja vremena u određenom trenutku na velikom dijelu Zemlje. Postoji više vrsta sinoptičkih karata (prizemne, visinske) te pomoćnih dijagrama kao što su vertikalni presjeci kroz atmosferu, aerološki dijagrami itd. Sve se te karte i dijagrami svakodnevno pripremaju u središnjem meteorološkom uredu svake zemlje, a do podataka se dolazi međunarodnom razmjenom u okviru Svjetske meteorološke organizacije. Analizom sinoptičkih karata utvrđuju se područja visokoga i niskoga tlaka, područja oborina, jakih vjetrova itd., na osnovi čega se određuje stanje vremena. Značajnu ulogu u sinoptičkoj analizi i prognozi vremena imaju meteorološki sateliti, od kojih je 6 stacionarnih za promatranje stanja atmosfere (ponajprije oblaka) na cijelom planetu svakih 15 ili 30 minuta te nekoliko polarno kružećih satelita koji pokrivaju i polarne predjele obiju polutki. Osim toga, u operativnu se mrežu ubrajaju i meteorološki radari te vjetrovni presječnici koji otkrivaju područja i strukturu oblaka, odnosno vertikalne profile vjetra nad nekim mjestom.

Bit je sinoptičke meteorologije da se utvrđivanjem početnoga stanja atmosfere na širem području u nekom trenutku odredi buduće stanje, pri čem su subjektivne metode, koje su u XX. st. imale predominantnu ulogu, zamijenjene objektivnim numeričkim metodama. Prognoza može biti kratkoročna (do 3 dana), srednjoročna (do 10 dana), zatim opća (za građanstvo), specijalna (za zrakoplovstvo, građevinsku industriju) ili parcijalna (prognoza samo jednoga elementa, npr. minimalne temperature, što je važno za voćarstvo).

sinoptička meteorologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56158>.