STRUKE:

Stern, Otto

ilustracija
STERN, Otto

Stern (amer. izgovor [stə:ɹn], njem. [štɛrn]), Otto, američki fizičar njemačkoga podrijetla (Sohrau, danas Żory, Poljska, 17. II. 1888Berkeley, 17. VIII. 1969). Studirao u Breslauu (danas Wrocław), gdje je doktorirao 1912. U Zürichu je postao privatni docent kemije (1913). Profesor na Sveučilištu u Frankfurtu (1914–21), potom do 1922. u Rostocku, te profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Hamburgu (1923–33). Radio je u SAD-u kao profesor istraživač na Institutu za tehnologiju u Pittsburghu (1933–45). Bavio se statističkom termodinamikom te problemima nuklearne i atomske fizike. S Waltherom Gerlachom utvrdio (1924) da se magnetski momenti atoma mogu u magnetskom polju orijentirati samo u određenim smjerovima (Stern-Gerlachov eksperiment). Godine 1933. odredio je s Ottom Robertom Frischom magnetski moment protona. Za doprinos razvoju metode istraživanja svojstava molekula, atoma i atomskih jezgara s pomoću molekulskih snopova zračenja i za određivanje magnetskoga momenta protona, dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1943.

Stern, Otto. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.2.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58046>.