STRUKE:

Tomonaga Sin-Itiro

ilustracija
TOMONAGA SIN-ITIRO

Tomonaga Sin-Itiro, japanski fizičar (Tokyo, 31. III. 1906Tokyo, 8. VII. 1979). Diplomirao je na Kraljevskom sveučilištu u Kyotu 1929. Nakon diplome radio je u Institutu za fizička i kemijska istraživanja u Tokyju na području kvantne elektrodinamike i na razvoju teorije stvaranja fotoelektričnih parova, a od 1940. na teoriji mezona, te je objasnio strukturu oblaka mezona oko nukleona. Za II. svjetskog rata, u cilju ratnih napora, bavio se teorijom mikrovalnih sustava (radari), pa je riješio problem gibanja elektrona u magnetronu. Nakon rata vratio se prijašnjim akademskim istraživanjima, te je 1949. pozvan na Princetonsko sveučilište. Rezultat istraživanja bila je prva elementarna teorija kolektivnih gibanja čestica utemeljena na kvantnoj mehanici (1955). Osnovao je Institut za nuklearna istraživanja Sveučilišta u Tokyju (1955), bio je predsjednik povjerenstva Tokyjskoga sveučilišta za obrazovanje, a od 1963. i predsjednik Znanstvenoga vijeća Japana i ravnatelj Instituta za optička istraživanja. Dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 1965., s Julianom Seymourom Schwingerom i Richardom Phillipsom Feynmanom, za doprinos u promjenama teorije kvantne elektrodinamike koje su ju učinile konzistentnijom sa specijalnom teorijom relativnosti.

Tomonaga Sin-Itiro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61729>.