Wilczek, Frank Anthony

ilustracija
WILCZEK, Frank Anthony

Wilczek [wi'lček], Frank Anthony, američki fizičar (Mineola, 15. V. 1951). Diplomirao (1972) i doktorirao (1974) na Princetonskom sveučilištu, gdje je i bio profesor (1974–81. i 1989–2000). Radio je u Institutu za napredna istraživanja u Princetonu (1976–77), u Institutu za napredna istraživanja u Santa Barbari (1980–88), na Massachusettskom tehnološkom institutu (MIT) u Cambridgeu (od 2000). Njegovo istraživanje obuhvaća široko područje tema, od fizike kondenzirane tvari, astrofizike i kozmologije, do fizike elementarnih čestica. Otkrio je kako se kvarkovi na maloj međusobnoj udaljenosti gibaju kao slobodne čestice i kako se s povećanjem razmaka privlačna sila među njima naglo povećava pa se ne mogu razdvojiti. Ta je pojava kasnije nazvana asimptotska sloboda. Član je Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1990) i Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1993). Za otkriće asimptotske slobode u teoriji jakoga međudjelovanja s Davidom Jonathanom Grossom i Hughom Davidom Politzerom, dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 2004.

Wilczek, Frank Anthony. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66147>.