električna otpornost

električna otpornost (zastarjeli naziv: specifični električni otpor) (znak ρ), fizikalna veličina koja opisuje svojstvo tvari da se opire protjecanju električne struje; recipročna je električnoj provodnosti. Može se odrediti mjerenjem električnoga otpora R, duljine električnog vodiča u smjeru električne struje l i ploštine njegova poprečnog presjeka P, tj. ρ = Rl/P. Mjerna je jedinica električne otpornosti om metar (Ωm).

Najmanju električnu otpornost imaju supravodiči, potom vodiči, poluvodiči i elektroliti, a najveću izolatori. Osim o vrsti tvari otpornost ovisi i o primjesama u tvari, temperaturi, strukturi tvari, npr. otpornost vode u tekućem stanju jako ovisi o koncentraciji otopljenih soli.

Električna otpornost nekih tvari na temperaturi od 20 °C

Tvar Električna otpornost (Ωm)
srebro 1,59 × 10−8
bakar 1,68 × 10−8
zlato 2,44 × 10−8
aluminij 2,82 × 10−8
volfram 5,60 × 10−8
željezo 1,0 × 10−7
platina 1,06 × 10−7
olovo 2,2 × 10−7
nehrđajući čelik 6,9 × 10−7
živa 9,8 × 10−7
dijamant 1012
germanij 0,46
pitka voda 20 do 2000
silicij 640
staklo 1011 do 1015
guma ~1013
sumpor ~1015
zrak 1,3 × 1016 do 3,3 × 1016
PET 1021
teflon 1023 do 1025
električna otpornost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69719>.