Čerenkovljevo zračenje

Čerenkovljevo zračenje [č’ir’inko'f~], emisija elektromagnetskoga zračenja koje nastaje kada brze električki nabijene čestice (elektroni, protoni, mezoni) prolaze kroz optičku sredinu brzinom većom od brzine širenja svjetlosti u istome mediju. Efekt je vidljiv golim okom: ako npr. elektroni iz betatrona ulaze u običnu vodu, tekućina kao da ljubičasto fluorescira. Pojavu je 1934. opisao Pavel Aleksejevič Čerenkov, a objasnili su je 1937. Ilja Mihajlovič Frank i Igor Jevgenjevič Tamm. Primjenjuje se u nuklearnoj fizici za detekciju brzih električki nabijenih čestica i za mjerenje njihovih brzina (Čerenkovljev brojač).

Čerenkovljevo zračenje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13279>.