Čerenkov [č’ir’inko'f], Pavel Aleksejevič (Alekseevič), ruski fizičar (Novaja Čigla, 28. VII. 1904 – Moskva, 6. I. 1990). Diplomirao 1928. na Voroneškom državnom sveučilištu. Od 1930. radio u Institutu za fiziku i matematiku u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg), a od 1934. u moskovskom Lebedevljevu institutu za fiziku (gdje je 1940. doktorirao) Akademije znanosti SSSR-a (danas Ruska akademija znanosti), koje je postao redoviti član 1970.
Bavio se fizikalnom optikom, nuklearnom fizikom i fizikom elementarnih čestica. U suradnji sa Sergejem Ivanovičem Vavilovim uočio je pojavu plave svjetlosti (poslije nazvanu Čerenkovljevo zračenje) iz boce vode podvrgnute zračenju radioaktivne tvari (1934) i pokazao razliku između te pojave svjetlosti i luminiscencije (1936). Sudjelovao je u razvoju sinkrotrona.
Za eksperimentalno otkriće Čerenkovljeva zračenja s Iljom Mihajlovičem Frankom i Igorom Jevgenjevičem Tammom, koji su ga teorijski objasnili, 1958. dobio je Nobelovu nagradu za fiziku.
Čerenkovljev detektor omogućava mjerenje brzine i mase čestica koje se u nekom mediju gibaju brže od svjetlosti.
