STRUKE:

Aleksandar I.

ilustracija
ALEKSANDAR I. (Pavlovič)
ilustracija1ilustracija2

Aleksandar I., ruski car od 1801., poljski kralj od 1815 (Sankt Peterburg, 23. XII. 1777Taganrog, 1. XII. 1825). Sin Pavla I. Godine 1805. uveo Rusiju u savez protiv Francuske, a nakon mira u Tilsitu (25. VI. 1807) pristao uz kontinentalnu blokadu. Uspješno ratovao protiv Osmanskoga Carstva (1806–12) i Švedske (1808–09) te učvrstio međunarodni položaj Rusije. Priključio Rusiji Gruziju 1801., Finsku 1809., Besarabiju 1812. i Azerbajdžan 1813. Nakon Napoleonove katastrofe u Rusiji 1812. imao je vodeću ulogu u antifrancuskoj koaliciji europskih sila i na čelu savezničkih trupa ušao u Pariz 1814. Jedan od glavnih inicijatora Svete alijanse i protivnik revolucionarnih pokreta u Europi. Isprva provodio liberalne reforme, a u vanjskoj politici lavirao između Velike Britanije i Francuske. Posljednjih deset godina života sve više padao u misticizam.

Aleksandar I.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1527>.