elektroakustika

elektroakustika (elektro- + akustika), područje elektrotehnike koje se bavi pretvorbom zvuka u električne signale, i obrnuto, te prijenosom zvuka, njegovim snimanjem, sintetiziranjem, obradbom, pojačavanjem i reprodukcijom, a u okviru akustike bavi se i mjerenjem te analizom svojstava zvučnih polja. Elektroakustički postupci i uređaji jedan su od temelja na kojima se razvijala audiotehnika, videotehnika, scenska, filmska, radijska i televizijska tehnika. Također su mnogobrojne primjene elektroakustike u analizi, sintezi i obradbi govora (fonetika), konstrukciji glazbenih instrumenata (klasičnih i elektroničkih), arhitekturi (prostorna akustika), građevinarstvu i urbanizmu (građevna akustika, tj. zaštita od buke i vibracija), strojarstvu i brodogradnji (ispitivanje materijalâ i konstrukcijâ uz pomoć zvuka), industrijskoj obradbi materijala (lemljenje, zavarivanje, bušenje, površinska obradba, čišćenje), pomorstvu i oceanografiji (otkrivanje podvodnih objekata ultrazvučnim uređajima, podvodne komunikacije), poljodjelstvu i stočarstvu (različiti biološki učinci zvuka i ultrazvuka), medicini (slušna pomagala, ultrazvučna dijagnostika i terapija), računalstvu (zvučne kartice, optički disk). Posebna su područja primjene elektroakustike fizikalna akustika, fiziološka i psihološka akustika, hidroakustika i primjena ultrazvuka.

Pretvorba zvuka u električni signal i obrnuto provodi se elektroakustičkim pretvornicima, uglavnom mikrofonima te zvučnicima i slušalicama. Rabe se i drugi elektroakustički i elektromehanički pretvornici (zvučnice, vibratori, hidrofoni, ultrazvučni pretvornici i dr.). Analogni pretvornici zadržavaju valnu narav signala, dok se novijim pretvornicima analogni signal izravno pretvara u digitalni.

Elektroakustički prijenos omogućuje vezu između pretvornika zvuka u električni signal (mikrofon) i njemu nasuprotnoga pretvornika električnoga signala u zvuk (zvučnik ili slušalica). Prijenos može biti analogni ili digitalni, jednokanalni ili višekanalni, žični ili bežični. Najjednostavniji je žični prijenos, primjerice onaj ostvaren analognom telefonskom linijom, dok su sustavi bežičnoga prijenosa znatno složeniji (npr. preko telekomunikacijskih satelita). (→ radiodifuzija)

Za snimanje i reprodukciju zvuka potreban je prikladan medij, tzv. nosač zvuka, koji omogućuje pouzdanu i dugotrajnu pohranu zvučnoga zapisa, a također i vjernu i višekratnu reprodukciju. Kao nosač zvuka služile su gramofonske ploče, diskete i magnetske vrpce a danas su to diskovi i USB-memorije. Snimanje može biti analogno i digitalno, izvodi se mehanički, optički, magnetski i magnetooptički (→ magnetski zapis; optički zapis), a obradba snimke (procesiranje) obavlja se na tzv. stolu za miješanje. Za reprodukciju zvuka s nosača služe uređaji nazvani reproduktori, od jednostavnih uređaja (→ gramofon; kasetofon) do suvremenih digitalnih uređaja za reprodukciju. Uz njih se priključuju i uređaji za pojačavanje električnih signala (pretpojačala, pojačala).

Sintetiziranje zvuka, tj. stvaranje novoga zvuka električkim postupkom, programirano se izvodi različitim elektroničkim sklopovima tzv. elektronička glazbala, koja gotovo savršeno oponašaju klasične glazbene instrumente ili stvaraju potpuno nove zvukove. (→ sintetizator; glazbala, elektronička)

Obradba zvuka danas redovito uključuje primjenu računala u svim njezinim fazama, primjerice u glazbenoj praksi, od skladanja i aranžiranja glazbe do stvaranja notnog teksta. S pomoću računala se danas programirano upravlja snimanjem i obradbom zvuka u elektroničkom glazbenom studiju. Njegovi su elementi mikrofoni i drugi pretvornici, sintetizatori, uređaji za posebne efekte, procesori, stolovi za miješanje, uređaji za analogno i digitalno snimanje zvuka, tzv. sempleri i sekvenceri te konačno zvučnici. Zahvaljujući ugrađenim sklopovima (tzv. zvučne kartice) te prikladnoj programskoj podršci, osobna računala mogu obrađivati ili sintetizirati glazbu te tako preuzimati pojedine funkcije glazbenih studija.

Elektroakustika je svojim mnogobrojnim mogućnostima prijenosa, pohrane i protoka zvučnih informacija omogućila razvoj novih područja ljudskoga djelovanja i našla svoje mjesto u izobrazbi i kulturi, a nezaobilazan je dio danas vrlo popularne i silno raširene tzv. zabavne elektronike, koja dobiva sve veću gospodarsku važnost.

elektroakustika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17596>.