STRUKE:

Heraklije I.

Heraklije I. (grčki Ἡραϰλεῖος, Hērakleῖos), bizantski car (Kapadocija, 575Carigrad, 11. II. 641). Osnivač dinastije koja je vladala Bizantom od 610. do 717. Kada je 610. svrgnuo uzurpatora Foku i postao carem, država je uskoro došla u težak položaj: Perzijanci su osvojili Siriju, Palestinu i Egipat, a Slaveni su prodirali u Makedoniju i Traciju te zaprijetili Carigradu. Sklopivši s Avarima mir (619) i reorganiziravši vojsku, nastavio je 622. rat protiv Perzije. Nakon pobjede kraj Ninive diktirao je Perzijancima mir (628), kojim je ponovno stekao izgubljena područja. Zbog situacije na Istoku Heraklije se nije mogao dovoljno angažirati na Balkanskome poluotoku. Premda je 626. uspio slomiti avarsko-slavensku opsadu Carigrada, nije mogao spriječiti naseljivanje Slavena u kompaktnim masama na Balkanu i stvaranje njihovih jakih plemenskih saveza. Ti su savezi bili baza za razvoj potonjih država hrvatskoga, srpskoga, bugarskoga i makedonskoga naroda. Potkraj svoje vladavine Heraklije je ponovno izgubio Siriju i Egipat, koje su mu oteli Arapi.

Heraklije I.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25071>.